Piše: Faruk Hajder Vjerovatno ste već čuli za Memoare britanskog špijuna Hemfera. Ovaj pamflet iz šiijske fabrike laži, nastao za potrebe ideološke borbe protiv... Znate li priču o britanskom špijunu Hemferu – lahko štivo za zabavu i pouku

beautiful-ortakoy-mosque

Piše: Faruk Hajder

Vjerovatno ste već čuli za Memoare britanskog špijuna Hemfera. Ovaj pamflet iz šiijske fabrike laži, nastao za potrebe ideološke borbe protiv selefijskog pokreta, iako je očita izmišljotina bez ikakve naučne vrijednosti, zlonamjerni (ili neupućeni) ponekad eufemistički nazivaju alternativnom historijom ‘vehabijskog’ pokreta. Kroz tekst koji slijedi namjera mi je bila da na sarkastičan način predstavim nekoliko neumoljivih činjenica koje govore da su Hemferovi memoari potpuna izmišljotina.

Ovi Memoari ne sadrže, kako biste očekivali, brojne špijunske avanture, nego smao jednu jedinu – Hemferovo putešestvije u susret Ibn Abdulvehabu s kojim ima „dil“ da osnuju „vahabi-religiju“, pa je očito da se radi o „fejk“ Memoarima, koji imaju samo jedna jedini cilj – širenje propagande protiv Ibn Abdulvehaba i njegovog pokret. Sam tekst ovog pamfleta obiluje sadržajem koji ga prokazuje kao vrlo slabo upakiranu izmišljotinu, pa se nadam da ću, s Allahovom pomoći, u dogledno vrijeme pripremiti i jedan analitički tekst na ovu temu u kojem bih se pozabavio sadržajem ovih famoznih memoara uz iznošenje i analizu brojnih drugih detalja. Pa, krenimo otpočetka!

Špijun Hemfer i vremeplov

Na početku svojih špijunskih Memoara, Hemfer se predstavlja kao nadobudni engleski špijun koji 1710. godine, po naređenju Ministarstva kolonija, kreće u potragu za Muhammedom ibn Abdulvehabom da sa njim muslimanima napravi novu religiju – vehabizam.

„1122. po Hidžri, tj. 1710. po kršćanskom kalendaru, Ministar Kolonija me je poslao u Egipat, Irak, Hidžaz i Istanbul da radim kao špijun prikupljajući informacije neophodne za razbijanje muslimana.“ (britanski spijun hemfer, prijevod: Ebu Irfan el-Bosnevi)

Ništa vam nije čudno u ovom citatu? Uredu, malo ću vam pomoći! Naime, britansko Ministarstvo kolonija (The Secretary of State for the Colonies or Colonial Secretary) osnovano je 1768., a prvobitna namjena mu je bila da se bavi britanskim kolonijama u Sjevernoj Americi.

(Provjeriti na linku en.wikipedia.org/wiki/Secretary_of_State_for_the_Colonies)

Sad pročitajte ponovo navedeni citat iz Hemferovih memoara. Još uvijek vam nije jasno?

Ministarstvo kolonija Velike Britanije osnovano je, dakle, čak 58 godina nakon što je Hemfera poslalo u opasnu akciju kod Ibn Abdulvehhaba. Sad se sigurno pitate: kako je moguće da špijun Hemfer dođe iz budućnosti da bi s mladim Ibn Abdulvehabom osnovao „religiju“ vehabizam! Pa, jedini logičan odgovor bio bi: doplovio je vremeplovom. To je bar jednostavno! Zar ne?!

Muhammed od Nedžda – čudo od djeteta

Hemfer prvo odlazi u Istanbul da kod dobroćudnog sufijskog šejha uči svašta nešto, nakon dvije godine se vraća u London i ostaje pola godine. Tada kreće u Basru, u Iraku, u koju stiže nakon pola godine putovanja. Uglavnom, nakon lijepog druženja sa istanbulskim Turcima i učenja islama od sufijskog šejha – oličenja islamske duhovnosti i tako dalje, Hemfer se 1713. godine obreo u Basri. U Basri  se sastaje sa Muhammedom ibn Abdulvehhabom, i tu započinje fantastična Hemferova avantura, kojoj posvetio svoje memoare, a koja će kasnije postati poznata kao vehabi religija.

“S vremena na vrijeme jedan mladić bi navratio u radnju. Njegovo odijelo je odlikovalo studenta nauke, i razumio je arapski, perzijski i turski. Njegovo ime je bilo Muhammed ibn Abdul-Vehhab Nedždi. Ovaj mladić je bio ekstremno neotesan, grub i vrlo nervozan.” (britanski špijun Hemfer, prijevod: Ebu Irfan el-Bosnevi)

Ako do sad niste shvatili zašto podnaslnov glasi Muhammed od Nedžda – čudo od djeteta, slijedi pojašnjenje. Muhammed ibn Abdulvehhab rođen je 1703. godine, što znači da je u vrijeme svog „studiranja“ u Basri imao svega deset godina. (Vidjeti: (http://en.wikipedia.org/wiki/Muhammad_ibn_Abd_al-Wahhab)

S obzirom da je tako mlad bio toliko samostalan da je prije ravno dvije stotine godina živio sam u Basri dok mu je porodica živjela u Ujejni, selu u Nedždu, te da je u toj dobi, još prije pubreteta, bio uvažavan od strane velikih šejhova Basre, koji su ga toliko poštovali da su ne samo raspravljali sa njim, nego i trpjeli drskost tog neodgojenog desetogodišnjeg derišta, moramo zaključiti da je dečko Ibn Abdulvehhab bio pravo čudo od djeteta. Današnju djecu u toj dobi jedva da smiješ pustiti da sama odu do škole i vrate se!

Dečko od Nedžda i njegov pajdo Hemfer, osnivaju vahabi religiju

Kako je Hemfer došao samo s jednim jedinim ciljem – da sa Ibn Abdulvehabom osnuje „vahabi religiju“ nije bilo vremena za gubljene, tako se Dečko od Nedžda i njegov pajdo, koji je specijalno za tu priliku vremeplovom Britanskog ministarstva kolonija doputovao iz budućnosti ravno u Basru, bacaju na posao. Osnivanje religije nije mala stvar!

Slijedi nekoliko citata iz Memoara u kojima Hemfer pojašnjava kako je s desetogodišnjim derištem od Nedžda, koje voli rasprave, započeo osnivanje nove religije:

“Arogantni mladić, Muhammed od Nedžda, je pratio svoju strast i ego u razumijevanju Kur’ana i sunneta. On je potpuno ignorisao misljenja učenjaka, ne samo onih koji su živjeli u njegovo vrijeme i imama mezheba, nego i od uglednih ashaba kao što su to Ebu Bekr i Omer. Kad god bi naišao na ajet Kur’ana koji se ne slaže sa pogledima ashaba ili imama on bi rekao, “Poslanik je rekao: Ostavio sam vam Kur’an i sunnet.” On nije rekao, Ostavio sam vam Kur’an, sunnet, ashabe, i imame mezheba.” Prema tome, farz je pratiti samo Kur’an i sunnet bez obzira kako to izgledalo oprečno onome što su govorili ashabi ili imami mezheba.””

“Muhammed od Nedžda je bio vrsta čovjeka za kojim sam ja tragao. Jer njegovo nipodaštavanje učenjaka njegova vremena, njegovo vrijeđanje čak i prvih četverice halifa, njegov neovisni pogled na Kur’an i sunnet su bili njegove mane i najslabije tačke.”

“Muhammed sin Abdul-Vahhabov i ja smo odlučili da napravimo novu interpretaciju Kur’ana; ova nova interpretacija će odražavati samo naša mišljenja i poglede i biti će potpuno oprečna interpretaciji ashaba, imama mezheba i mufessira (učenjaci koji su posebno specijalizovani za objašnjavanje Kur’ana).”

“A našu novu religiju smo nazvali VEHABI religijom. Ministarstvo je tajno finansiralo i podupiralo uspostavu Vehabijske vladavine.” (britanski špijun Hemfer, prijevod: Ebu Irfan el-Bosnevi)

Orgijanje, alkohol i Dečko od Nedžda

Ma koliko  vam nevjerovatno zvučalo ono što ste do sada pročitali iz Memoara, ono što slijedi je šokantno!

„Ja sam brzo otišao do kršćanki koje su tajno poslate od Ministarstva kolonija da zavode i kvare muslimansku omladinu. Ja sam jednoj od njih objasnio cijelu stvar i ona je pristala da sarađuje sa mnom na tom zadatku. Ja sam joj dao nadimak Safija. Poslije sam odveo Muhammeda od Nedžda njenoj kući. Safija je bila kod kuće, sama. Napravili smo jednosedmični ugovor o braku sa Muhammedom od Nedžda, koji joj je dao nešto zlata kao “mehr.” Tako smo mi počeli zavoditi Muhammeda od Nedžda, Safija iznutra, a ja s vana.“

„Trećeg dana poslije sklapanja mut’a braka ja sam imao sa njim vrlo žučnu raspravu o tome da alkoholna pića nisu haram (zabranjena).“

„Ja sam ispričao Safiji o našoj raspravi o alkoholu, te joj rekao da mu pripremi neko jako alkoholno piće. Poslije, ona mi je rekla, “Uradila sam kao što si mi rekao, i on se napio i plesao te potom nekoliko puta te noći samnom općio.”“ (britanski špijun Hemfer, prijevod: Ebu Irfan el-Bosnevi)

Koliko je moglo proći od momenta kada se Hemfer upoznao sa desetogodišnjim dječakom Ibn Abdulvehhabom u Basri do momenta kad „Dečko od Nedžda“ počinje partijati i živjeti raskalašenim životom? Dvije godine, tri, pet?

Uredu, shvatili smo da je Muhammed ibn Abdulvehhab bio čudo od djeteta, ali da u dobi ispod petnaest godina partija po Basri uz orgijanje i alkohol početkom osamnaestog vijeka!? – Pa, ljudi moji, to u Basri ni danas nije moguće!

Vidoviti sekretar britanskog Ministarstva kolonija

“Poslije nekog vremena sekretar mi je rekao: “Dobre novosti za tebe! Naše Ministarstvo treba samo jedno stoljeće da ostvari svoje zacrtane planove. Mi možda nećemo doživjeti te sretne dane, ali naša djeca hoće. Kako je divna izreka: Ja jedem ono što su drugi posijali. Sada ja sijem za druge koji će doći poslije nas.’ Kada Britanci realizuju ovu veliku misiju time će zadovoljiti cijeli kršćanski svijet, i spasiti ih dvanaest stoljeća stare nevolje (islama).”” (britanski špijun Hemfer, prijevod: Ebu Irfan el-Bosnevi)

S obzirom da je britansko Ministarstvo kolonija raspolagalo vremeplovom, poznavanje budućnosti ne izgleda nimalo čudno i teško. Samo trebate zaploviti u budućnost i pogledati kakvo je stanje sto godina kasnije i – eto ga, sve znate!

Allah da nam svima podari zdrav razum i čistu savjest!

Napomena:

Citati iz Hemferovih memoara doslovno su preneseni onako kako su napisani u prijevodu koji potpisuje osoba pod pseudonimom Ebu Irfan el-Bosnevi.