Piše: Faruk Hajder U literaturi duodecimalnog šiizma nalazimo mnogo terminoloških pojmova čije značenje možemo shvatiti tek nakon pomnog poručavanja ove sekte. Nažalost,većina sunija danas... Sunije u vjerovanju šiija-dvanaestoimamija

Piše: Faruk Hajder

U literaturi duodecimalnog šiizma nalazimo mnogo terminoloških pojmova čije značenje možemo shvatiti tek nakon pomnog poručavanja ove sekte. Nažalost,većina sunija danas ne zna pravo značenje tih pojmova. Kao primjer navest ću nekoliko vrlo bitnih pojmova koje možemo naći u isna-ašerijskim misionarskim pamfletima ili u upotrebi kod naših novopečenih šiija i šiijskih emisara aktivnih na društvenim mrežama.

Tako u šiijskoj literaturi nalazimo pojmove kao što su: prvi, drugi, treći, habter, zurejk i sl. Ukoliko su ovi izrazi spomenuti u kontekstu kuđenja, vrijeđanja i omalovažavanja, tada pod prvom misle na Ebu Bekra, es-Siddika, radijallahu anhu, pod drugim na Omera, radijallahu anhu, a pod trećim na Osmana, radijallahu anhu. Pod pojmom habter misle na Ebu Bekra, a pod pojmom zurejk na Omera, radijallahu anhuma.

Ove primjere je bitno navesti kako bi svaki naš musliman, koji je meta šiijskog misionarstva, imao jasnu sliku o tim bitnim pojmovima čije pravo značenje šiije-isnaašerije nerijetko skrivaju od onih koji nisu sasvim podlegli njihovim zabludjelim vjerovanjima. Pored navedenih postoji još niz drugih primjera koje bi bilo dobro objasniti u posebnom tekstu.

Pojam nasibija kod duodecimalnih šiija

Jedan od takvih pojmova koje ćemo često čuti od duodecimalnih šiija jeste pojam nasibija. No  iako ovaj pojam šiije često koriste javno i bez tekijje, vrlo malo sunija zna šta ovaj pojam podrazumijeva u njihovom vjerovanju. Važnost ovog pojma za nas jest u tome što ne možemo shvatiti šiijski odnos prema nama, sunijama, dok ne shvatimo šta on znači u njihovoj vjerskoj doktrini.

Razjašnjenje značenja ovog pojma kod šiija je tim preče što ga koriste i sunije, ali kod sunija je nasibija izraz kojim označavaju osobu koja mrzi i proklinje Aliju, radijallahu anhu, i njegovu porodicu. Šiije-isnaašerije, pak, ovim nazivom označavaju sve one koji su privrženi Ebu Bekru i Omeru i ostalim ashabima, radijalahu anhum.

Definicija nasibije kod šiija-isnaašerija

Šiijski šejh Niametula Džezairi kaže: „Što se tiče nasibije te stanja i propisa u vezi njega to ćemo pojasniti kroz dvije stvari. Prva je pojašnjenje šta znači nasibija u vezi kojeg se u predajama navodi da je nečist i da je gori od židova i kršćana i vatropoklonika, te da je on pogani nevjernik po konsenzusu imamijskih učenjaka, kao što je stanje većine naših oponenata u ovom vremenu usvim krajevima. Prema tome, jedino može biti da se u nasibije ne ubrajaju samo oni od njih koji su potlačeni, slijepi sljedbenici, maloumni, žene i sl., i ovo je prioritetniji stav. Znak nasibije je da preferira nekog drugog, mimo Alije.“(el-Envarun-nu‘manijje, str. 206-207)

Niametula Džezairi, također, kaže:

„Preneseno je od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve alihi, da je znak nasibija da nekom drugom daju prednost nad Alijem. „Ovo značenje poduprto je time što su imami, alejhimus-selam, i njihovi bliski drugovi izraz nasibija upotrebljavali za Ebu Hanifu i njemu slične, iako Ebu Hanife nije bio neprijateljski raspoložen prema ehli-bejtu, štaviše, obilazio ih je i umiljavao im se.“ Drugo: O dozvoli njihovog ubijanja i prisvajanja njihovog imetka. Poznato ti je da je većina naših ashaba (alima) objasnila to posebno značenje nasibije u poglavljima o taharetu i nedžasetu, i da je njihov status kod njih u većini propisa kao status nevjernika koji se bori (el-kafirul-harbijj).” (El-Envaru-nu’manije, Zulmetun fi ahvalis-sufijjeti ven-nevasib, 2/307)

Iz navedenog je očito da su za šiije svi pripadnici ehli-sunneta, što sasvim otvoreno navodi Husejn ed-Drazi. Svako ko preferira nekog mimo Alije, radijallahu anhu, to jest, ko smatra da nekoga boljim i vrjednijim od njega, što uključuje prvu trojicu pravednih halifa Ebu Bekra, Omera i Osmana, radijallahu anhum, ili samo ako smatra njihov hilafet legitimnim, ili ako ih voli, taj je prema uvjerenju šiija-isnaašerija, nasibija. Vrlo bitno je da shvatimo ovu činjenicu jer je ona ključ razumijevanja šiijskog stava prema sunijama.

Šiijsko tekfirenje sunija

Šiije-dvanaestoimamije svoj odnos prema onima koji se sa njima ne slažu u akidi je krajnje pristran. U sve mu tome, po ustaljenom običaju prilikom dokazivanja svake svoje zablude, zanemaruju dokaze i služe se izmišljenim i nepouzdanim predajama i hadisima, kako bi poduprli svoja zabludjela vjerovanja. Naročito se služe izmišljanjem predaja koje onda pripisuju ljudima za koje lažno i suprotno činjenicama tvrde da su njihovi imami.

U nastavku ćemo navesti primjere predaja koje su izmislili kako bi opravdali svoj tekfir sunija, pa i šiija koji ne pripadaju njihovoj sekti, da bismo shvatili do koje mjere ih je obuzeo šejtan i lijepim im prikazao njihovo odvratno vjerovanje:

  1. Ova izmišljena predaja glasi ovako: od Ebi Seleme, od Ebu Abdullaha, alejhis-selam, da je rekao: “Mi smo ti: Allah je obavezao na pokornost nama i niko od ljudi nema izbora nego da nas spozna, i niko od ljudi nema opravdanje u svom neznanju. Ko nas spozna, vjernik je, a ko nas porekne, nevjernik je; a onajkoji nas ne spozna i ne porekne, taj je u zabludi dok se vrati na uputu kojom ga je Allah obavezao, a to je da nam bude pokoran u onome što je obaveza, paako umre na toj svojoj zabludi, Allah će s njime učiniti što želi.” (El-Kafi, broj1187)
  2. U drugoj izmišljenoj predaji, pak navode: Ismail ibn Džabir je rekao: “Upitao sam Ebu Džafera, alejhis-selam: ‘Mogu li ti izložiti svoje vjerovanje kojim obožavam Allaha?’ Rekao je: ‘Daj’, pa sam rekao: ‘Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha, koji nema sudruga; i da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik, i priznajem sve s čime je došao od Allaha; i da je Alija bio imam za kojeg je Allah ljude obavezao da mu budu pokorni, i da je poslije njega Hasan bio imam za kojeg je Allah obavezao ljude da mu budu pokorni, i da je poslije njega Husejn bio imam za kojeg je Allah obavezao ljude da mu budu pokorni… dok nije došla ova stvar do tebe, pa sam rekao da si ti taj, Allah ti se smilovao.’ A on je rekao: ‘To je Allahova vjera i vjera Njegovih meleka.’” (El-Kafi, broj 1188)

Ajatola Homeini je rekao: “I tako: nije dozvoljeno vjernici da oženi nasibiju, niti vjerniku da oženi nasibijku, jer su oni u statusu nevjernika, bez obzira što ispoljavaju islam” (Tahrirul-Vesile, broj 2286)

Vjera šiija-isnaašerija zasniva se na nastranim vjerovanjima u pogledu imama i na diskreditaciji ashaba, i svaka osoba koja ne prihvata ta njihova vjerovanja je nevjernik. Dokaza za to je mnogo, a mi smo se zadovoljili navođenjem ovih nekoliko citata.

U percepsiji šiija-isnaašerija sunije su nečist i gori su od židova i kršćana

Šiije-isnaašerije čvrsto vjeruju da su sunije gori od židova i kršćana, te a su sunije nečist poput pasa, svinja i drugih konkretnih pogani i nečistoća. Ovome će se začuditi onaj koji ne poznaje dovoljno devijantno vjerovanje šiija-isnaašerija i pomisliti da je to pretjerivanje, stoga napominjem da o šiijskom vjerovanju navodim primjere i citate iz relevantne i prihvaćene literature njihove sekte, čiji autori su njihovi vjerski autoriteti.

Nekoliko citata iz temeljni šiijskih izvora koji potvđuju tačnost i istinitost naslova:

Kulejni u svom djelu el-Kafi navodi da je Halid el-Kalanisi rekao: “Upitao sam Ebu Abdullaha, alejhis-selam, šta da radim kad sretnem zimiju (nemusliman u islamskoj državi), i rukujem se s njim, pa je odgovorio: ‘Obriši ruku o zemlju ili zid.’ ‘A nasibiju’, upitao sam, pa je odgovorio: ‘Operi je.’” (El-Kafi,2/650.)

Kašani u svom djelu el-Vafi, poglavlju Nasibija i kontaktiranje sa njim, navodi: Od Ibn Ja‘fura da je Ebu Abdullah, alejhis-selam, rekao: “Nemoj se kupati u bunaru u koji se sakuplja voda iz hamama, jer ona sadrži vodu kojom se pralo kopile i ta voda se ne pročisti dok ne prođe sedam bunara, i ona sadrži vodu kojom se prao nasibija, a on je gori od kopileta. Zaista Allah nije stvorio gore stvorenje od psa, a nasibija je Allahu manje vrijedan od psa.”(El-Vafi, broj 1143)

Niametulah Džezairi navodi: “On (nasibija) je nečist i veće zlo od židova i kršćanina i vatropoklonika. On je nevjernik po konsenzusu imamijskih učenjaka… i učenjaci su poglavlja o taharetu i nečistoći, o nevjerstvu i imanu, o dozvoljenosti ili nedozvoljenosti braka, spominjali nasibiju u ovom značenju.”(El-Envarun-nu‘manijje, 2/306)

Navedeno vjerovanje Homeini je ne samo potvrdio nego i učinio obaveznim svojim mukallidima (sljedbenicima). U djelu Tahriru-Vesile, Homeini kaže: “A nasibije i haridžije – njih je Allah prokleo i oni su nečist bez dileme. To je zbog toga jer je temelj njihovog poricanja, negiranje Poslanice.” (Tarhrirul-Vesile,1/118) Dok u djelu Zubdetul-ahkam, na strani 52., kaže: “Što se tiče nasibija i haridžija, Allah ih prokleo, oni su nečist.”

Ova dva djela se ubrajaju u primarne izvore Homeinijevog poimanja islama i njegovih propisa, i vrlo su poznati njegovim sljedbenicima. Prema tome, ništa nisam izmislio.

Safevijski krvoločni šah Abbas, polazeći od ovog pokvarenog vjerovanja, od kabura imama Ebu Hanife, rahimehullah, načinio je javni zahod, a njegov djed Ismail je usvoje vrijeme iskopao kabur Ebu Hanife, rahimehullah, i izvadio ostatke njegovog tijela, a u njegov kabur ukopao crnog psa. (Vidjeti: Jusuf el-Bahrani, el-Keškul, Ba’du keramati kabri Ebi Hanife, 1/359)

Oponiranje sunijama je vadžib kod šiija-isnaašerija

Jedan od osnovnih principa duodecimalnih šija jest i taj da u svemu oponiraju sunijama, svejedno radilo se o vijestima i predajama u vezi određenih historijskih događaja ili o akidetskim pitanjima ili šerijatskim propisima.

Medžlisi u Biharul-envar navodi niz predaja koje nalažu da šiije-isnaašerije postupaju suprotno onome kako rade sunije, neke od tih predaja su:

  • Ebu Abdullah, alejhis-selam, je rekao: “Kad vam se predoče dva oprečna hadisa, radite po onome koji nalaže suprotno od onoga kako postupa svjetina (sunije).”
  • Muhammed ibn Abdullah kaže:“Pitao sam Ridu, alejhis-selama, kako da postupi čovjek koji nađe dvije oprečne predaje, pa je odgovorio: ‘Ako nađete dva oprečna hadisa, pogledajte koji je suprotan postupcima svjetine i po njemu radite, a onaj koji je u skladu s njihovim postupcima, odbacite.’”
  • Ebu Abdullah je rekao: “Kad vam se predoče dva oprečna hadisa, uporedite ih sa Allahovom knjigom i uzmite onaj koji je u skladu s Allahovom knjigom, a odbacite onaj koji je oprečan Allahovoj knjizi. A ako ih ne nađete u Allahovoj knjizi, uporedite ih sa predajama pokojima postupa svjetina (sunije) i odbacite onaj koji je u skladu sa njihovim predajama, a radite po onom koji je oprečan njihovim predajama.” (Biharul-envar,2/235)

Saduk bilježi sljedeću predaju: Ali ibn Esbat prenosi da je pitao Ridu, alejhis-selam: “Kako ću postupiti kad se desi neka stvar o kojoj moram znati propis, a nalazim se u zemlji u kojoj ne nalazim nikog od tvojih sljedbenika da ga upitam.” Rida je odgoorio: “Upitaj učenjaka u toj zemlji, a kad ti dadne fetvu, ti postupi suprotno od tome jer jeu tome istina.” (Saduk, Ujun ahbarir-Rida, 2/249)

Zašto je šiijama dužnost da postupaju suprotno od sunija

Ajatola Homeini objašnjavajući zašto je neophodno da šiije su oponiraju sunijama, navodi predaju od Ebu Ishakael-Erdžanija kojem je, navodno, Ebu Abdullah, alejhis-selam, rekao: “Znaš li zašto vam je naređeno da postupamo suprotno od onog što kaže svjetina (misli na nešiije, prije svega sunije)?” Ovaj je rekao da ne zna, pa mu je imam objasnio:“Kad god bi Alija uradio nešto iz vjere prema Allahu, pripadnici ummeta bi uradili suprotno tome jer su željeli da ponište ono što on ispovijeda. Oni bi pitali vladara vjernika o nečemu što ne znaju, a kada bi im odgovorio, oni bi od sebe postupali suprotno tome.” (Vidjeti: Ibn Babevejh, Ileluš-šerai, str.531) Dakle, Homeini, na osnovu navedene predaje, smatra da je razlog zbog kojeg je šiijama-isnaašerijama obavezno da postupaju suprotno sunijama, to što su ashabi, radijallahu anhum, u svemu postupali suprotno Aliji, radijallahu anhu. A pošto sunije svoju vjeru temelje na predajama koje su prenijeli ashabi, šiije se sa sunijskim poimanjem ni učemu ne slažu, osim kada se pretvaraju koristeći dogmu tekijje. (Vidjeti: Mevkiful-Humeini mi ehlis-sunne, str, 25.)

Namaz šiije-isnaašerije iza sunijskog imama

Šiije-dvanaestoimamije ne dozvoljavaju namaz iza sunijskog imama, osim po principu tekijje, a ovo su neki dokazi za to iz šiijskog djela Vesailuš-ši‘a, iz desetog poglavlja u petom dijelu knjige:

  1. Ebu Abdullah, alejhis-selam, je rekao: “Ne klanjaj iza onog (imama) koji te smatra nevjernikom ili kojeg ti smatraš nevjernikom.” (Hadis broj 7)
  2. Zurara navodi da je pitao Ebu Džafera, alejhis-selam, o namazi iza oponenta (nešiije),pa je odgovorio: “On je za mene poput zida.” (Hadis broj 1)
  3. Ismailel-Džu‘fi je rekao: “Upitao sam Ebu Džafera, alejhis-selam, o čovjeku koji voli vladara vjernika, alejhis-selam, ali se ne odriče njegovih neprijatelja i govori: ‘On (Alija) mi je draži od njegovih oponenata’, pa je odgovorio: ‘Njemu su stvari pomiješane i on je neprijatelj, pa nemoj klanjati iza njega, osim služeći se tekijjom.’” (Hadis broj 3)
  4. Fadl ibn Šazan prenosi da je Rida, alejhis-selam, u pismu Me’munu, napisao: “I ne klanjaj, osim za sljedbenikom vilajeta (tj. šiijom-isna-ašerijom)” (Hadis broj 11)