Piše: Faruk Hajder Zahvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova. Neka je salavat i selam na posljednjeg Vjerovjesnika i Poslanika, na njegovu časnu porodicu i... Smutnja iz Aišine, radijallahu anha, kuće

Piše: Faruk Hajder

Zahvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova. Neka je salavat i selam na posljednjeg Vjerovjesnika i Poslanika, na njegovu časnu porodicu i plemenite ashabe, te sve one koji ih slijede, dobra djela čineći.

Neki ljudi čija su srca ispunjena mržnjom prema majci vjernika Aiši, radijallahu anha, upustili su se u iskrivljivanje značenja određenih hadisa, odnosno hadiskih izraza kako bi insinuirali i obmanuli naivne da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ukazivao na njeno navodno zlo.

Širenje ove potvore preuzeli su na sebe neki od najvećih šiijskih autoriteta poput Medžlisija koji u svom djelu Biharul-envar navodi izmišljene predaje u vezi ove teme. Nakon uspostavljanja šiijskog sektaškog režima u Iranu, šiijski misionari ovu potvoru su počeli intenzivno plasirati među sunijske mase. Naravno, oni se pri tome ne služe svojim šiijskim izvorima, nego plasiraju sunijama hadise zabilježene u sunijskim hadiskim zbirkama, dakako, uz svoje vlastito tumačenje i insinuacije kojima je cilj da navedu muslimane na nepoštovanje prema majci vjernika, Aiši, radijallahu anha, kao prvi korak njihovog zavođenja i odvođenja muslimana u zabludu.

Sunijski hadiski izvori bilježe da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allahu, blagoslovi naš Šam i naš Jemen.” Neki ashabi su rekli: “I naš Nedžd?” A Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je ponovio: “Allahu, blagoslovi naš Šam i naš Jemen.” Opet rekoše: “I u našem Nedždu?” A Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Tamo će se desiti zemljotresi i smutnje i otuda će se pojaviti šejtanski rog.” (Buhari, broj 1037; isti hadis s nešto izmijenjenim izrazom bilježi i Muslim, broj 2905)

U hadisu kojeg Nafi prenosi od Abdullaha ibn Omera, radijallahu anhuma, navodi se: “Stao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na svoj minber i održao govor; i pokazao je prema/u pravcu (نَحْوَ) stana Aiše, pa je rekao: ‘Otuda je smutnja.’ – tri puta je to rekao i dodao: ‘Otuda će izaći šejtanski rog’.” (Sahihul-Buhari, broj 3104.)

Islamski učenjaci detaljno su analizirali ovaj hadis i njegove različite predaje kako bi rastumačili njegovo značenje i pojasnili na šta se odnosi. Neki učenjaci su kazali da se pod pojavom ili izlaskom “šejtanskog roga” misli na pojavu Musejleme, lažnog vjerovjesnika, u Bahrejnu, dok su drugi učenjaci kazali da se misli na smutnje koje će se dešavati u Iraku i na velike tragedije koje će se desiti u toj zemlji poput ubistva Husejna, radijallahu anhu, i drugih ashaba.

Kažu iz Aišine, radijallahu anha, sobe izaći će smutnja i šejtanski rog. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, stajao je na svom minberu, okrenut prema svojim ashabima i pokazao rukom prema mešriku (Mešrik  /مشرق/ nije istok kao strana svijeta – istok se na arapskom kaže šerk /شرق/ – nego sve što je u pravcu prema istočnoj strani zemaljske kugle, uključujući istok, jugo-istok i sjevero-istok.), a u tom pravcu se nalazila i soba Aiše, radijallahu anha.

To su iskoristili neki pokvarenjaci, sljedbenici šiijske zablude, da potvore Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao kako će glava smutnje izaći iz Aišine, radijallahu anha, kuće. Ova tvrdnja može implicirati neku od tri stvari:

  • Da se pokazivanje odnosilo na Aišu, radijallahu anha, i da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, time ukazao da je ona uzrok smutnje i zla koje će zadesiti muslimane.
  • Da se odnosilo na njenu sobu u vrijeme Vjerovjesnikovog, sallallahu alejhi ve sellem, života.
  • Da se odnosilo na njenu sobu nakon što je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, preselio na ahiret.

Neispravnost prvog je očita iz same konstrukcije rečenice i upotrijebljenih riječi koje se u arapskom jeziku ne koriste za pokazivanje na osobe, nego na pravac nekog mjesta ili na samo mjesto, kao što su izrazi “odatle (min hajsu)” i “tamo je smutnja“ (hahunel-fitna) „prema“ (nahv), kojima se ukazuje na određeno mjesto na kojem se nalazi nešto – u ovom slučaju smutnja.

Što se tiče druge mogućnosti, ona je, također, neprihvatljiva, a njena neispravnost ogleda se u tome da nije moguće kako bi mjesto koje je skrovište šejtanskog roga i smutnje, moglo biti mjesto na kojem živi omiljena supruga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Soba, u kojoj on, sallallahu alejhi ve sellem, rado boravi, u kojoj mu je dolazila Objava, u kojoj je bolovao na samrti, umro i ukopan.

Posljednje što mogu reći, jest da se odnosi na njenu sobu nakon smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ali time bi samo izvgli ruglu sami sebe, jer Aišina, radijallahu anha, soba, nakon smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, postala je mjesto kabura Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, a ne isključivo mjesto njenog stanovanja da bi se nazivalo njenim imenom. Uostalom, zar vjernik može vjerovati da njegov voljeni Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, počiva u prostoriji iz koje je mjesto izlaska šejtanskog roga i smutnje, kako vjeruju šiije dvanaestoimamije!?

U hadisu kojeg Nafi prenosi od Abdullaha ibn Omera, radijallahu anhuma, navodi se: “Stao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na svoj minber i održao govor; i pokazao je prema/u pravcu (نَحْوَ) stana Aiše, pa je rekao: ‘Otuda je smutnja.’ – tri puta je to rekao i dodao: ‘Otuda će izaći šejtanski rog’.” (Sahihul-Buhari, broj 3104.)

Treba napomenuti da je u drugim predajama jasno rečeno da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pokazao prema mešriku. Tako Muslim u svom Sahihu bilježi od Nafia da je “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, stajao kod Hafsinih, radijallahu anha, vrata i pokazao prema mešriku.” (Sahih Muslim, broj 2905). Također se prenosi da je u drugoj predaji rečeno: “Pa je pokazao na mešrik.” (Sahihul-Buhari, broj: 3279 i 3511, Sahih Muslim, broj: 7400)

Uostalom, svakom istinoljubivom i upućenom jasno je da se pokazivanje odnosi na pravac mešrika. Aišina, radijallahu anha, soba u kojoj je živjela, nalazila se u tom pravcu, pa se zato prenosilac izrazio na gore spomenuti način: “i pokazao je prema/u pravcu (نَحْوَ) stana Aiše” – dakle, u pravcu u kojem se nalazila njezina soba. Zato je u rečenici upotrijebljen izraz nahv koji označava pravac koji se pokazuje, a ne konkretno mjesto u pravcu na koji se pokazuje. Da je namjera prenosioca bila da kaže kako je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pokazao u ili na sobu Aiše, radijallahu anha, upotrijebio bi česticu ila koja ima to značenje preciziranja mjesta na koje se pokazuje.

Nekoliko logičkih pitanja za razmišljanje, onima koji su razumom obdareni:

  1. Gdje je logika u tome da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u kontekstu dove za bereket u Šamu i Jemenu, objašnjavanja ashabima koji su ga molili da isto dovi za njihov Nedžd, odgovori  da će se iz Aišine kuće pojaviti smutnje i šejtanski rog? Gdje je tu logička povezanost između prvog dijela hadisa koji se tiče dove za određene geografske oblasti i zadnjeg dijela koji se, po ovom bolesnom shvatanju odnosi na kuću Aiše, radijallahu anha, ili na nju samu?
  2. Kako to da niko od ashaba ovaj Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, govor, koji su slušali direktno od njega dok su sjedili pred njegovim minberom, nije razumio onako kako ga tumače zabludjele šiije dvanaestoimamije?
  3. Ako je, kao što oni tvrde, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, svojim riječima o glavi smutnje i šejtanskom rogu mislio na Aišu, radijallahu anha, kako to da je ostao živjeti u njenoj sobi, umro u njenom naručju i ukopan u toj sobi?
  4. Kako je moguće da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, iako poznat kao čovjek koji je toliko volio svoj umet i bio milostiv prema njima, maksimalno se trudeći da im olakša i da ih sačuva svakog zla, nije upozorio ummet na smutnje i zlo koje će, prema šiijskom izopačenom vjerovanju, počiniti njegova supruga?
  5. Kako ashabi, među kojima i Alija ibn Ebi Talib, radijallahu anhu, i ostali članovi ehli-bejta nisu reagirali i tražili od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, dopuštenje da riješe muslimane te smutnje, koja će navodno izaći iz njene sobe?
  6. Kako to da nijedan historijski, hadiski, fikhski, niti bilo koji drugi izvor ne bilježi da je makar jedan jedini ashab iz ovog hadisa razumio ono što tvrde zabludjele šiije?
  7. Po kojoj logici su na istom mjestu konstantno boravili Allahov Poslanik, Njegovo najbolje stvorenje, i šejtanski rog? Kako to da je Allah, dželle šanuhu, Svoju Objavu spuštao u sobu u kojoj boravi smutnja i šejtanski rog?
  8. Da li ijedan musliman može prihvatiti da mjesto šejtanskog roga bude u kući supruge najboljeg Allahovog stvorenja, sallallahu alejhi ve sellem, koja je njemu, sallallahu alejhi ve sellem, bila najdraža od svih njegovih supruga, a imajmo na umu da je mjesto njenog stanovanja ustvari njegova kuća?
  9. Kako se neko usuđuje nazivati muslimanom, a vjeruje da je kuća Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i mjesto njegovog kabura, mjesto u kojem se nalazi šejtanski rog? Ima li veće uvrede Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, od kaljanja njegove časti i ugleda njegovog doma?