Dža’fer es-Sadik je rekao: „Mi smo čuvari Allahovog znanja! Mi smo tumači Allahovih propisa! Mi smo bezgriješni narod! Allah je naredio (drugim ljudima) pokornost... Šiijska akida i vjerovanje u dvanaest imama
imami

Dža’fer es-Sadik je rekao: „Mi smo čuvari Allahovog znanja! Mi smo tumači Allahovih propisa! Mi smo bezgriješni narod! Allah je naredio (drugim ljudima) pokornost nama i zabranio je neposlušnost nama. Mi smo Allahov dokaz protiv svih onih koji žive ispod nebesa i iznad zemlje.“ (Usulul-kafi, 165. str.) Spominje El-Kulejni da je čuo Ebu Abdullaha, alejhis-selam, da je rekao: „Imami su na stepenu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Jedino u čemu se razlikuju jeste to da imami nisu vjerovjesnici i nije im dozvoljeno od žena kao što je bilo dozvoljeno Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. U ostalom, nema razlike, oni su na istom stepenu kao i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.“ (Usulul-kafi, 165. str.)

Sva hvala neka je samo Svevišnjem Allahu, Njega hvalimo, od Njega pomoći i oprosta tražimo. Utječemo Mu se od zla naših duša i naših loših djela. Koga Allah, subhanehu ve te’ala, iz Svoje milosti uputi na Pravi put, njega niko ne može odvesti u zabludu, i koga Uzvišeni Allah pravedno ostavi u zabludi, njega niko na Pravi put ne može uputiti. Svjedočim da nema drugog istinskog boga dostojnog obožavanja osim Allaha, subhanehu ve te’ala, i svjedočim da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Allahov rob i Allahov poslanik. Allah ga je poslao sa istinom pred Sudnji dan da donese radosnu vijest i da opomene. Uistinu, ko se bude pokoravao Allahu i Njegovom Poslaniku, taj će biti na Pravom putu, dok onaj ko bude nepokoran Allahu i Njegovom Poslaniku, neka ne kori nikoga drugog do samog sebe i takav Allahu nimalo neće nauditi.Nastavljamo sa govorom o smutnji šiija rafidija, čije pristalice na svakom mjestu ističu kako je njihovo ispovijedanje vjere istinski islam i kako nema velike razlike između njih i ehli-sunneta, a to u čemu se razlikuju jesu sitnice i to u sporednim pitanjima.

Akida beda’a

El-Beda’u ima značenje pojavljivanja nakon skrivenosti, kao što takvo značenje možemo naći u riječima Allaha, subhanehu ve te’ala: „… i od Allaha će vidjeti (doživjeti) ono što nisu mogli ni naslutiti!“(Prijevod značenja Ez-Zumer, 47.) Ili ima značenje pojave novog mišljenja koje nije bilo prisutno prije, kao što takvo značenje možemo naći u riječima Svevišnjeg Allaha: „Poslije im na pamet pade, iako su se bili uvjerili da je nedužan, da ga za neko vrijeme bace u tamnicu.“(Prijevod značenja Jusuf, 35.) El-Beda’u, na osnovu oba ova značenja, zahtijeva prethođenje neznanja i pojavu znanja, a obadvije ove stvari –postojanje neznanja i pojavu znanja nakon određenog vremena- ne mogu se pripisati Allahu, subhanehu ve te’ala, jer je Allahovo sveobuhvatno znanje oduvijek i zauvijek s Njim Uzvišenim, kako kaže Svevišnji Allah: „U Njega su ključevi svih tajni, samo ih On zna, i On jedini zna šta je na kopnu i šta je u moru, i nijedan list ne opadne, a da On za njega ne zna; i nema zrna u tminama Zemlje niti ičeg svježeg niti ičeg suhog, ničeg što nije u jasnoj Knjizi.“(Prijevod značenja El-En’am, 59.) Šije su mišljenja da je „el-beda’a“ ostvariva i prisutna kod Uzvišenog Allaha. Na to ukazuju sljedeće njihove izjave iz njihovih osnovnih izvora. Muhammed b. Ja’kub el-Kulejni naslovio je u svojoj knjizi „Usulul-Kafi“ cijelo poglavlje pod nazivom „El-Beda’u“. U tom poglavlju spomenuo je mnoga predanja. Ovdje ćemo spomenuti samo neka od njih:
● Od Zirare b. E’ajuna prenosi se da je rekao jedan od njih: „Nije se Allah obožavao nikada kao što se obožava vjerovanjem u ‘el-beda’“.
● U predanju Ibnu Ebi Umejra od Hišama b. Salima od Ebu Abdillaha, alejhis-selam, prenosi se da je rekao: „Allah se nikada nije veličao kao što se veliča vjerovanjem u ‘el-beda”“.
● Od Miraza b. Hakima se prenosi da je čuo Ebu Abdillaha, alejhis-selam, da je rekao: „Nijedan vjerovjesnik ne može postati vjerovjesnik sve dok ne potvrdi Allahu pet stvari: el-beda’u, volju, sedždu, obožavanje i pokornost.“
● Er-Rejjan b. Es-Salt prenosi da je čuo Er-Rida’a, alejhis-selam, kako kaže: „Allah nije poslao nijednog vjerovjesnika osim da zabrani alkohol i da potvrdi Allahu ‘el-beda’a’“.
● El-Kulejni je spomenuo, također: „Allah je dobio saznanje o Ebu Muhammedu nakon Ebu Dža’fera ono što nije znao o njemu, kao što je dobio saznanje o stanju Musa’a nakon odlaska Isma’ila. To biva kao što ti tvoja duša govori pa makar to i prezirali nevaljalci.“ (Usulul-Kafi, 40. str.)
Ovime su iznijeli potvoru na Allaha, subhanehu ve te’ala, kao i na svoje imame. O Allahu iznose lažne pretpostavke. Tvrde da je Allah, subhanehu ve te’ala, htio da imamet da Ebu Dža’feru, pa kada je ovaj umro prije nego što je postao imam, kod Allaha, Uzvišenog i Svemoćnog, se javilo mišljenje i saznanje da imam treba da bude Ebu Muhammed, pa ga je i dao njemu. Kao što tvrde da je Allah htio Isma’ila da učini imamom, pa se kod Njega Uzvišenog javilo novo mišljenje koje je potisnulo prethodno i učinio je Musa’a el-Kazima imamom ljudima. I tako izmišljaju na Allaha slijedeći svoje strasti. Teško li se njima zbog onoga što svojim jezicima govore! Zaboravljaju, Allah ih ubio, da iz ovih njihovih potvora i laži proizilazi pripisivanje neznanja Allahu, Sveznajućem, Onome Koji je dobro o svemu obavješten, Mudrom i Uzvišenom, a što predstavlja jasno nevjerstvo. Spominje El-Kulejni od Ebu Hamze es-Sumalija da je čuo Ebu Dža’fera kako kaže: „O Sabite! Doista je Allah ovu stvar ograničio vremenski na sedamdeset, pa kada je ubijen Husejn, salavatullahi alejh, Allahova srdžba prema stanovnicima Zemlje se povećala pa je ovu stvar odgodio do stotinu i četrdeset. Mi smo vam o tome pričali i vi ste čuli taj govor i spoznali ste ga, i Allah mu nije odredio drugo vrijeme po nama. Allah briše što hoće i ostavlja što hoće i kod Njega je Glavna knjiga.“ Ebu Hamza je rekao: „O tome sam pričao Ebu Abdullahu pa mi je rekao: „tako je i bilo.“ (Usulul-Kafi, 232.) Stvar koja se spominje da je ograničena jeste pojava Mehdija. Ove njihove riječi i tvrdnje jasno ukazuju na ništavnost njihovog vjerovanja, jer iz njihovog vjerovanja u ‘el-beda’a’ proizilazi da Svevišnji Allah nije poznavao događaje koji su se kasnije dogodili. Zatim, kada su se ti događaji dogodili i Allah saznao za njih, On Svevišnji promijenio je Svoju odluku, ranije mišljenje, i donio novu odluku na osnovu novih prilika i situacija. A pripisivanje neznanja Allahu, subhanehu ve te’ala, jasno je nevjerstvo.

Vjerovanje u bezgrješnost dvanaest imama

Dža’fer es-Sadik je rekao: „Mi smo čuvari Allahovog znanja! Mi smo tumači Allahovih propisa! Mi smo bezgriješni narod! Allah je naredio (drugim ljudima) pokornost nama i zabranio je neposlušnost nama. Mi smo Allahov dokaz protiv svih onih koji žive ispod nebesa i iznad zemlje.“(Usulul-kafi, 165. str.) Spominje El-Kulejni da je čuo Ebu Abdullaha, alejhis-selam, da je rekao: „Imami su na stepenu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Jedino u čemu se razlikuju jeste to da imami nisu vjerovjesnici i nije im dozvoljeno od žena kao što je bilo dozvoljeno Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. U ostalom, nema razlike, oni su na istom stepenu kao i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.“ (Usulul-kafi, 165. str.) Spominje El-Kulejni u poglavlju „Šta je rekao Allah i Njegov Poslanik po pitanju sveijednog imama zasebno“ da je Ebu Dža’fer za riječi Allaha „Vjerovjesnik je preči vjernicima od njih samih a njegove supruge su majke njihove“ (Prijevod značenja El-Ahzab, 6.), da se ova naredba odnosi na Husejnovo potomstvo. Rekao je: „Mi smo najpreči za tu Allahovu naredbu. Mi smo preči Njegovom poslaniku od vjernika i od muhadžira i od ensarija.“ Upitao sam ga: „Ima li u tome udjela Dža’ferovo potomstvo?“ Odgovorio je: „Ne.“ Upitao sam: „Ima li u tome udjela Abbasovo potomstvo?“ Rekao je: „Ne.“ Spomenuo sam svo potomstvo Abdul-Muttaliba, pa je rekao: „Ne.“ Zaboravio sam spomenuti Hasanovo potomstvo, pa sam ušao kasnije kod njega i upitao ga: „Je li ima Hasanovo potomstvo u tome udjela?“ Rekao je: „Ne. Tako mi Allaha, o Abdurrahime! Kod Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, nema niko udjela (niko mu nije preči) mimo nas.“(Usulul-kafi, 177. str.)
Prenosi se od Ebu Sabaha da je rekao: „Svjedočim da je Alija imam i da je Allah pokornost njemu učinio obaveznom! Svjedočim da je Hasan imam i da je Allah pokornost njemu učinio obaveznom! Svjedočim da je Husejn imam i da je Allah pokornost njemu učinio obaveznom! Svjedočim da je Alija b. Husejn imam i da je Allah pokornost njemu učinio obaveznom! I svjedočim da je Muhammed b. Alija imam i da je Allah pokornost njemu učinio obaveznom!“ (Usulul-kafi, 109. Str.)
Muhammed el-Bakir je rekao: „U Noći kadra dolazi naredba Vjerovjesniku i njegovim nasljednicima (imamima) učinite tako i tako, a ponekad bi oni i znali kako da postupaju.“ (Usulul-kafi, 154. str.) Šiije su izmislile značenje imameta od sebe pa su imame učinili bezgriješnim poput Allahovih vjerovjesnika. Tvrde da poznaju gajb-skriveno. Kao dokaz svojim tvrdnjama došli su s brojnim izmišljenim predanjima a istina je da se pod imamom podrazumijeva osoba koja se slijedi i taj imam, vođa, onaj koji se slijedi shodno ovakvom značenju –a za što postoji i potvrda u Kur’anu- može biti i vjernik i nevjernik. Vjernici slijede svoga vođu a nevjernici svoga. Tako stoji u Kur’anu:„Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i potomstvu našem radost naših očiju i učini nas vođama bogobojaznih!“(Prijevod značenja El-Furkan, 74.) Na drugom mjestu stoji: „Pa, borite se protiv vođa nevjerstva.“(Prijevod značenja Et-Tevba, 12.) Tako da ova riječ niukom slučaju ne podrazumijeva bezgriješnost, niti poznavanje gajba-skrivenog, niti upravljanje određenim stvarima. Za sve ovo nemaju nikakvog šerijatskog dokaza koji im potvrđuje ova svojstva koja su ustvrdili svojim imamima. Da, Kur’an potvrđuje četiri ugledna položaja, četiri visoka stepena koji su spomenuti u riječima Uzvišenog Allaha: „A onaj koji se pokorava Allahu i Poslaniku biće sa onima kojima je Allah podario svoje blagodati: vjerovjesnicima, iskrenim, šehidima i dobrim; a predivno li su oni društvo.“(Prijevod značenja En-Nisa, 69.) Međutim, ova četiri položaja ne pripadaju položaju imameta kojeg su izmislile šiije i kojeg su učinile osnovom svoga mezheba-pravca u vjeri. Alija, radijallahu te’ala anh, i njegovi potomci najstrožije su osuđivali ovakvo značenje imama tj. onoga kome je pokornost naređena i koji je bezgriješan. Rekao je Alija, radijallahu te’ala anh, ashabima koji su htjeli dati mu prisegu na hilafet nakon ubistva Osmana, radijallahu te’ala anh: „Pustite me i tražite nekoga drugog pored mene! Ako me pustite, pa ja sam jedan poput vas, a možda ću biti od najposlušnijih i najpokornijih ako izaberete nekoga drugog mimo mene! Bolje vam je da vam budem izaslanik, nego da vam budem vođa.“(Nehdžul-belaga, 1/183.) Ovako se spominje u djelu „Nehdžul-belaga“ a ono je jedno od šiitskih izvora na koja se oslanjaju i vraćaju šiije. Pa, da je imamet Alije, radijallahu anh, bio potvrđen od Allaha, subhanehu ve te’ala, tada on ne bi tražio ispriku i ne bi tražio da izaberu nekoga drugog mimo njega, jer naredbu od Allaha Uzvišenog, u ovom slučaju imamet, dužni su slijediti i imam i njegovi sljedbenici! Isto tako i Hasan, radijallahu anh, prepustio je imamstvo-vođstvo Muaviji, radijallahu anh. Dao mu je prisegu svojom rukom kao što mu je dao prisegu i Husejn, radijallahu anhuma. (Ma’rifetu ahbarir-ridžal, 72. str.) Pa, da su Hasan i Husejn bili određeni imami od Allaha, subhanehu ve te’ala, ne bi prepustili imamstvo Muaviji, radijallahu anh, i ne bi mu dali prisegu na to! Me’mun er-Rešid rekao je Aliju er-Rida’: „Smatram da bih trebao sići sa hilafeta i prepustiti tebi hilafet i dati ti prisegu na to?“ Alija er-Rida’ je rekao: „Nikada to ne bih prihvatio.“ Iz ovih riječi se razumije da i Alija er-Rida nije prihvatao imamet tako da on nije određen od Allaha, subhanehu ve te’ala, i pokornost mu nije obavezna, zbog čega su rafidijje proglasili nevjernicima ashabe o čemu će, ako Allah da, biti riječi. Što se tiče svojstava Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u koja smo ubijeđeni, ona su potvrđena kur’anskim ajetima i vjerodostojnim hadisima. Svevišnji Allah u Kur’anu prejasno kaže, a stoji u prijevodu značenja tih ajeta: „A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.“ (Prijevod značenja El-Enbija’, 107.), „A Mi smo tebe poslali samo zato da radosne vijesti donosiš i da opominješ.“ (Prijevod značenja El-Furkan, 56.),„Reci: ‘O ljudi, ja sam svima vama Allahov poslanik’…“(Prijevod značenja El-E’araf, 158.),„Neka je uzvišen Onaj koji robu Svome objavljuje Kur’an da bi svjetovima bio opomena.“(Prijevod značenja El-Furkan, 1.),„I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore.“(Prijevod značenja En-Nisa, 65.),„… ono što vam Poslanik kao nagradu da to uzmite, a ono što vam zabrani ostavite.“(Prijevod značenja El-Hašr, 7.),„Reci: ‘Ako Allaha volite, mene slijedite’…“(Prijevod značenja Alu Imaran, 31.), „Onaj ko se pokorava Poslaniku pokorava se i Allahu.“(Prijevod značenja En-Nisa, 80.),„Onoga ko se suprostavi Poslaniku, a poznat mu je pravi put, i koji pođe putem koji nije put vjernika, pustićemo da čini šta hoće, i bacićemo ga u džehennem, – a užasno je on boravište!“ (Prijevod značenja En-Nisa, 115.).Islamski učenjaci i svi muslimani su složni da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, najčasnije i najplemenitije Allahovo stvorenje, i da njemu pripada počasno mjesto koje po odlikama niko od stvorenja mimo njega ne može zadobiti. On je bio bezgriješan, onaj kome se pokoravalo i on je pečat vjerovjesnika. Njegove halife u stopu su ga slijedile u svemu i malom i velikom. Ashabi kod sljedbenika Sunneta imaju velike odlike ali ne mogu se poistovjetiti sa Allahovim poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, naročito u bezgriješnosti ali i u drugome, kao što to rafidijje pripisuju svojim imamima.

Nastavit će se, inšaAllah…

Pripremljeno po knjizi ”Ništavnost šiitskog vjerovanja”, istaknutog učenjaka Muhammeda Abdu-s-Sitara et-Tunisija