Skupina šiija tvrde da ajeti iz sure Nur nisu objavljeni u vezi nje, nego u vezi Marije Koptkinje i potvore za blud sa Esvedom... Šiijski učenjak Ibn Ebil-Hadid, o poricanju uloge Aiše, r.a. kao potvorene u događaju el-Ifk

Skupina šiija tvrde da ajeti iz sure Nur nisu objavljeni u vezi nje, nego u vezi Marije Koptkinje i potvore za blud sa Esvedom Koptijcem, a njihovo poricanje da su ajeti objavljeni o Aiši, jest poricanje općepoznatih predaja koje su mutevatir.

Ibn Ebil-Hadid, Šerhu Nehdžil-belaga, 7/225.

Valorizacija: Muhammed Ibrahim

Izdavač: Darul-kitabuil-arabi, Bagdad, 2007. Prvo izdanje.

Duodecimalni autoriteti o Ibn Ebil-Hadidu:

„Ovi se nazivaju tefdilijama. Od njih su bili Ibnu Ebil-Hadid i ed-Devani, što je osvjedočeno u većini govora njih dvojice, ali su na niz mjesta jasno ispoljili tešejju (da su šiije), i to je ono što treba misliti o njima i njima sličnima. O ovim vrijednim učenjacima može se reći da su bili valorizatori, ali pošto nisu mogli javno ispoljiti istinu u pokvarenoj državi, oni su se priklonili ispoljavanju tog mezheba da bi im to omogućilo da propagiraju da je Alija, alejhis-selam, vredniji od svih ashaba.“

Revdatul-jekin, Medžlisi Evvel, 2/498.
(Muhammed Taki ibn Maksud Ali el-Medžlisi, otac Muhammeda Bakira el-Medžlisija)

„Rodio se u Medainu, a većina stanovnika Medaina su bili skloni tešejju i ekstremizmu i ekstremnom šiizmu, pa je on krenuo njihovim putem i prihvatio njihov pravac u vjerovanju. On je njihovu akidu opisao u stihovima poznatim kao „sedam alevijata“, u skladu sa njihovim shvatanjem, i u njima je pokazao ekstremizam…“

Abbas el-Kummi, El-Kuna vel-Elkab.