Iz istraživanja oprečnosti u sistemu imamstva spoznao si da su hadisi koji se prenose, u kojima su imami imenovani, poput hadisa na Fatiminoj ploči... Šiije priznaju izmišljanje hadisa: Ajatola Behbudi o falsifikovanju predaja o identitetu i imenovanju imama

 Iz istraživanja oprečnosti u sistemu imamstva spoznao si da su hadisi koji se prenose, u kojima su imami imenovani, poput hadisa na Fatiminoj ploči i drugih, svi izmišljeni (fabricirani) u vremenu gajbe (nestanka imama) i zbunjenosti, ili malo prije toga. Da su ovi hadisi postojali kod šiija-imamija, oni se ne bi razišli u pogledu poznavanja imama tako sramotnim razilaženjem, i ne bi velikani našeg pravca i stubovi hadisa tolike godine bili ovako zbunjeni, i ne bi bili prinuđeni da ishitreno pišu tolike knjige potvrđujući dogmu gajbe kako bi otklonili zbunjenost kod naroda.

Muhammed Bakir el-Behbudi – Ma’rifat el-Hadis, str. 172. Izdavač: Darul-Hadi

1. el-Gajbe* – Okultacija (skrivenost) dvanaestog šiijskog imama (el-Mehdija), u periodu kada ga niko nije niti vidio niti čuo osim četiri povjerenika, koji su narodu prenosili poruke i vijesti od imama. Nakon male skrivenosti, nastupila je velika skrivenost/odsutnost (el-gajbetul kubra) koja do danas traje (preko 1170 godina).

2. el-Hajra – Velika zbunjenost koja je pogodila sektu dvanaestoimamijskog šiizma, a koja je nastupila nakon smrti četvrtog Mehdijevog povjerenika u periodu male okultacije/skrivenosti. Uslijed smrti četvrtog povjerenika, vijesti i poruke imama su prestale stizati do naroda, što je za posljedicu imalo veliko osipanje (napuštanje) sljedbenika dvanaestoimamijske sekte.

* Izmišljanje doktrine o postojanju tj. rođenju el-Mehdija prije jedanaest stoljeća, te njegove el-Gajbe (skrivenosti) od strane vođa dvanaestoimaijske sekte, nastupilo je nakon smrti jedanaestog imama (el-Mehdijevog oca), Hasana el-Askerija, za kojeg je historija pouzdano potvrdila da nije imao potomaka! Budući da je imamijska doktrina zagovarala koncept po kojem će do Sudnjeg Dana na dunjaluku biti prisutan od Allaha određen imam (ehli-bejtski), smrt el-Askerija, te nepostojanje njegovog potomka, rezultiralo je uvođenjem doktrine da je el-Askeri ipak imao sina, a koji je između ostalog zbog straha od smaknuća od tadašnjeg vladara pribjegao prvo maloj Gajbi (skrivenosti) a nakon toga i velikoj, u kojoj se nalazi i danas.