Autor: Murad Ahmed el-Kudsi Prijevod i obrada: redakcija  Šiizam/otvoreno Duodecimalne šiije pored brojnih zabluda i nastranih vjerovanja “odlikuje” i pretjerivanje u pogledu veličanja onih... Primjeri nastranih vjerovanja šiija-isnaašerija u pogledu osoba koje smatraju svojim imamima

Primjer nastranih

Autor: Murad Ahmed el-Kudsi

Prijevod i obrada: redakcija  Šiizam/otvoreno

Duodecimalne šiije pored brojnih zabluda i nastranih vjerovanja “odlikuje” i pretjerivanje u pogledu veličanja onih članova Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, porodice, koje smatraju svojim imamima, pa ćemo u nastavku teksta navesti neke najupečatljivije primjere.

Prvo: Vjerovanje da su imami vredniji od vjerovjesnika

Neki autoriteti duodecimalnih šiija smatraju da su imami vredniji i bolji od svih vjerovjesnika bez izuzetka. Tako Emir Muhammed el-Kazimi el-Kazvini kaže: “Imami od ehli-bejta, alejhimus-selam, vredniji su od svih vjerovjesnika.” (El-Kazvini, eš-Ši‘a fi akaidihim ve ahkamihim, str. 73.)

Ipak, većina ih izuzima Vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Ajatolah Sejjid Abdulhusejn, jedan od bliskih Homeinijevi saradnika svojevremeno, kaže: “Naših dvanaest imama, alejhimus-selam, vredniji su od svih vjerovjesnika, izuzev posljednjeg vjerovjesnika. Moguće je da je to (što su vredniji od vjerovjesnika) zbog toga što je njihovo uvjerenje intenzivnije.” (Abdulhusejn, el-Jekin, str. 46.)

Jedan broj šiijskih autoriteta izuzima sve vjerovjesnike iz kategorije ulul-azm (Nuh, Ibrahim, Musa, Isa i Muhammed, alejhimus-salatu ves-selam). Neki, pak izjednačavaju imame sa vjerovjesnicima iz ove kategorije. Zejnuddin el-Bejadi u svom djelu es-Siratul-mustekim kaže: “Većina načih učenjaka smatra da je Alija bolji od poslanika iz kategorije ulul-azm zbog toga što je njegovo vođstvo općeg karaktera i njegovo predvodništvo korisno je svim stanovnicima dunjaluka.”

Jedna broj šiijskih autoriteta, među kojima i Homeini, idu još i dalje, pa imame uzdižu iznad stepena svih meleka i vjerovjesnika, dajući im odlike božanstava. U svom djelu El-Hukumetul-islamijje Homeini tvrdi: “Zaista imami imaju hvalevrijedno mjesto, uzvišen položaj, hilafe-tekvinijje (ovlasti da upravljaju kosmosom) na osnovu čega su sva stvorenja u ovom kosmosu potčinjena njihovom vilajetu i njihovoj moći. Uistinu, od nužnosti (tj. od temelja) našeg pravca je uvjerenje da imami imaju položaj koji ne mogu dostići ni najbliži meleki ni vjerovjesnici.” (Homeini, El-Hukumetul-islamijje, str. 52.)

Drugo: Vjerovanje u bezgrešnost imama

Muhammed Rida el-Muzaffer veli: “Čvrsto vjerujemo da imam poput vjerovjesnika mora biti masum (bezgrešan) – sačuvan od svih nevaljalština i razvrata, bilo da su javne ili tajne, i to od djetinjstva do smrti, bez razlike da li iz zaborava ili namjerno. Kao što mora biti da je masum – sačuvan i zaštićen od previda (zbunjenosti), greške i potpunog zaborava” (Akaidul-imamijje, 91.)

Veliki šiijski autoritet Muhammed el-Husejn Alu Kašifil-gita smatra da svaki njihov imam: “Mora, poput vjerovjesnika, biti zaštićen od greške i prijestupa.” (Alu Kašifil-gita, Asluš-ši‘a ve usuluha, str. 59.)

Treće: Vjerovanje u specijalni način stvaranja imama

U jednom svom djelu Homeini svoje sljedbenike podučava sljedećem: “Znaj, dragi moj, da bezgrešni članovi ehli-bejta dijele s Vjerovjesnikom njegov transcendentno-duhovni stepen, i prije nego je stvoren svijet njihova svjetla su plovila i otada su sveta. Ovo, čak i s naučnog gledišta, prevazilazi ljudske mogućnosti poimanja.” (Himeini, Zubdetul-erbeine hadisen, str. 232 i 604.)

Et-Tibrizi tvrdi: “Oni (imami), alejhimus-selam, u formi svjetlećih duhova postojali s prije nego što je stvoren Adem, alejhis-selam, ali je njihovo tjelesno stvaranje kasnilo za njegovim, kao što je općepoznato. A Allah je Sveznajući.”

Četvrto: Nastrana vjerovanja u pogledu atributa imama

Ovo je vrlo opširna tema, jer u šiijskim izvorima postoje brojne predaje u kojima se imami opisuju nevjerovatnim atributima i moćima. O tome najupečatljivije svjedoče naslovi poglavlja knjige El-Kafi, jedne od najcjenjenijih šiijskih zbirki imamskih predaja, čiji autor je Muhammed ibn Jakub El-Kulejni. Ovo je naš izbor:

  • Poglavlje o tome da su imami povjerenici Allahovih naredbi (djela, postupaka) i rizničari Njegovog znanja,
  • Poglavlje o tome da su imami Allahove halife na Zemlji i Njegove kapije kroz koje se Njemu dolazi,
  • Poglavlje o tome da su imami Allahov nur (svjetlo)
  • Poglavlje o tome da su imami ti znakovi/dokazi na koje upućuju kur’anski ajeti (da se o njima razmisli, da ih se potraži i sl. op.red.),
  • Poglavlje o tome da imami znaju kad će umrijeti i umiru samo po svom vlastitom izboru,
  • Poglavlje o tome da imami znaju šta je bilo i da im ništa nije skriveno,
  • Poglavlje o tome da se djela (ljudi) izlažu pred Vjerovjesnika i imame,
  • Poglavlje o tome da se kod imama nalaze sve knjige koje je Allah objavio i da oni poznaju njihov sadržaj bez obzira što su objavjene na različitim jezicima.

Ovo su “biseri” šiijske duhovnosti u domenu imamologije, iz knjige El-Kafi, a u zbirci predaja Biharul-envar, epohalnom djelu Muhammeda Bakira El-Medžlisija, kojeg od milja tituliraju pečatom mudžtehida, nalazimo poglavlja s ovakvim naslovima:

  • Poglavlje o tome da su (imami) učeniji od vjerovjesnika,
  • Poglavlje o tome da se oni pojavljuju (prikazuju/ukazuju) nakon svoje smrti i da čine čudesa,
  • Poglavlje o tome da su kadri oživljavati mrtve, liječiti slijepe od rođenja i gubavce, i da mogu učiniti sve mudžize koje su date vjerovjesnicima.

Peto: Nastrana šiijska vjerovanja u pogledu vrijednosti hodočašća kaburima/mauzolejima imama

Kao primjer navodimo nazive poglavlja šiijskog kapitalnog djela koje se bavi pojašnjenjem propisa i vrijednosti hodočašća mauzolejima imama i drugih ličnosti koje svetkuju. Dakle, ovo kapitalno djelo čiji autor je Ebul-Kasim Džafer ibn Muhammed ibn Kavlevejh, pored ostaloga, sadrži i ovakva poglavlja:

  • Poglavlje o tome da je hodočašće Husejnu, alejhis-selam, najvrednije što može biti od djela,
  • Poglavlje o tome da je onaj ko hodočasti Husejna, alejhis-selam, poput onoga koji je posjetio Allaha na Njegovom Aršu,
  • Poglavlje o tome da se onome ko hodočasti Husejna, alejhis-selam, produžava život i povećava opskrba, a onome ko ga ne hodočasti se smanjuje,
  • Poglavlje o tome da hodočašćenje Husejna vrijedi kao obavljena umra i obavljeni hadž i oslobođenje roba,
  • Poglavlje o tome da se hodočašćem Husejnu, alejhis-selam, izbavljuje iz nedaća i potpuno ih se rješava.

Šesto: Uvjerenje da su se osobe koje smatraju svojim imamima odricali ashaba

Prema vjerovanju šiija-isnaašerija, očitovanje privrženosti ehli-bejtu nije validno bez prethodnog očitovanja odricanja i mržnje prema Ebu Bekru, Omeru i ostalim ashabima, radijallahu anhum, osim nekolicine koje izuzimaju iz svog nerazumnog tekfira. Štaviše, smatraju kako je svako onaj ko ne ispoljava mržnju prema ashabima i odricanje od njih, neprijatelj ehli-bejta. Mnogi od njih čak su se odrekli slijeđenja Zejda ibn Alija, jer je odbio da se odrekne Ebu Bekra i Omera, radijallahu anhuma, i pohvalno se izrazio o njima. Učenjaci bilježe da je ovaj slučaj razlog zbog kojeg su šiije, one koje se odriču ashaba i o njima imaju negativan stav, nazvane rafidijama.

Duodecimalne šiije vode se maksimom: ko voli Ebu Bekra i Omera i ostale ashabe, radijallahu anhum, automatski mrzi Aliju, radijallahu anhu, a ko mrzi Aliju, radijallahu anhu, taj je nasibija – to jest, neprijatelj Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, ehli-bejta, a koje neprijatelj njegovog ehli-bejta, neprijatelj je Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i konačno ko je neprijatelj Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, neprijatelj je Allaha dželle šanuhu.

Sedmo: Svrstavanje vjerovanja u imamet dvanaesterice u temelje imana bez kojih niko ne može biti vjernik

Iako bez ikakvih validnih dokaza, duodecimalne šiije fanatično vjeruju  da je dvanaestericu imama odredio Allah, dželle šanuhu, i da ih je imenom i redosljednom nagovijestio Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem. Muhammed ibnul-Husejn ibn Babevejh El-Kummi veli: “Čvrsto vjerujemo da je onaj koji poriče imamet vladara vjernika (Alije), i koji negira imamet bilo kojeg od imama nakon njega, na stepenu onoga koji negira sve vjerovjesnike, uključujući i negiranje Muhammeda, sallallahu alejhi ve alihi.” (El-Kummi, el-I‘tikadat, str. 103.)

Jusuf el-Bahrani u svom enciklopedijskom djelu El-Hadaikun-nadira fi ahkamil-itretit-tahira, koje je kod šiija-isnaašerija veoma cijenjeno, kaže: “Kako može biti razlike između onoga koji ne vjeruje u Allaha, Uzvišenog, i Njegovog Poslanika, i onoga koji ne vjeruje u imame, alejhimus-selam, kada je nepobitno utvrđeno da je imamet jedan od temelja vjere?!” (El-Bahrani, El-Hadaikun-nadira fi ahkamil-itretit-tahira, str. 153.)

Muhammed Muhsin, poznatiji kao Fejdullah El-Kašani, čuveni šiijski filozof i autoritet, kratko i jasno poručuje: “Onaj ko ne vjeruje makar u jednog (od njihovih dvanaest, op. red.) imama, na stepenu je onoga koji poriče vjerovjesništvo svih vjerovjesnika, alejhimus-selam!” (Minhadžun-nedža, str. 48.)