Piše: Faruk Hajder Poznato je da šiije-isnaašerije smatraju da su hadise o pohvalnosti i vrijednosti posta dana ašure izmislili sunijski učenjaci po nagovoru vladara... Post ašure u šiijskim izvorima

asura

Piše: Faruk Hajder

Poznato je da šiije-isnaašerije smatraju da su hadise o pohvalnosti i vrijednosti posta dana ašure izmislili sunijski učenjaci po nagovoru vladara iz dinastije Beni Umejje (emevija).

Dr. Muhammed Tidžani – šiijskim emisarima širom svijeta omiljeni mućak koji podmeću sunijama kao bivšeg sunijskog učenjaka – kaže: “Pokazuje nam se jasno da ehli-sunnet vel-džemat proslavljaju dan ašure jer slijede sunnet Jezida ibn Muavije i dinastije Beni Umejje u njihovom proslavljanju ovog dana, što su (Beni Umejje, Op. Aut.) činili jer su taj dan pobijedili Husejna, alejhis-selam, i ugasili njegov ustanak koji im je predstavljao prijetnju, i na taj način su – kako smatraju – obuzdali nerede…”[1]

Muhammed Tidžani, također, veli: “Zli učenjaci od ehli-sunneta vel-džemata su im se dodvoravali tako što su izmišljali  hadise o vrijednosti tog dana i da je na taj dan Allah oprostio Ademu, i da je to dan kada se Nuhova lađa zaustavila na brdu Džudijj, i dan u kojem je vatra bila hladna i spasonosna za Ibrahima, i dan u koji je Jusuf izašao iz tamnice, i dan kada se Jakubu vratio vid, i dan kada je Musa pobijedio faraona, i dan kada je Isau spuštena trpeza s neba…”[2]

Duodecimalne šiije u svojim zbirkama predaja navode niz predaja, pripisujući ih osobama koje smatraju svojim imamima, a u kojima se insinuira da je post ašure zabranjen i da su ga izmislile emevije. No, kako smo i navikli, kod šiija u svemu postoje zbrka i kontradiktornosti, pa tako i u ovom slučaju nalazimo kontradiktornosti čak i u predajama koje su izmislili da bi priproste šiijske mase uvjerili u zabranjenost posta na dan ašure, a postojanje potpuno kontradiktornih predaja – predaja u kojima se post ašure preporučuje i na njega podsiče – posebna je priča. Pa, krenimo redom.

Šiijske predaje koje zabranjuju post ašure

  1. U šiijskim izvorima navodi se da je Ali Rida, upitan o postu na dan ašure, odgovorio: “O postu Ibn Merdžane[3] me pitaš? To je dan kojeg su postili članovi Zijadove porodice zbog ubistva Husejna, alejhis-selam. To je dan koji donosi nesreću (teša’um) za Muhammedovu, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, porodicu i za sljedbenike islama, a dan koji donosi nesreću sljedbenicima islama se ne posti niti se u njemu očekuje bereket. A ponedjeljak je dan nesreće – u njemu je Allah uzeo Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem. I, Muhammedovu porodicu nije pogodila nesreća osim ponedjeljkom… pa, ko ih bude postio ili u njima tražio bereket bit će izobličenog srca, i bit će proživljen sa onima koji su uveli post i teberruk (traženje bereketa) u tim danima.[4]
  2. Također, navode predaju u kojoj tvrde da je Džafer es-Sadik kazao: “Porodica Beni Umejje se zarekla da će, ako ubiju Husejna, taj dan uvesti kao praznik, postit će ga i priređivati radost svojoj djeci. Tako je to postao običaj u Sufjanovom potomstvu do danas, i zato ga poste.”[5]
  3. Od riječi koje pripisuju Džaferu Sadiku su i ove: “Kad je ubijen Husejn, alejhis-selam, ljudi u Šamu su se htjeli dodvoriti Jezidu pa su mu pričali priče i za to uzimali materijalnu naknadu. Od stvari koje su mu podmetnuli je i to da je ovaj dan berićetan, kako bi odvratili ljude od tuge i plača zbog tragedije (Husejnovog ubistva, Op. Aut.) i usmjerili ih na radost i veselje…”[6]
  4. Šiijska literatura navodi i da su Ebu Džafer i Ebu Abdullah rekli: “Nemoj postiti na dan ašure niti na dan Arefata u Mekki.”[7]
  5. Tvrde da je Zurara pitao Ebu Abdullaha, alejhis-selam, o postu dana ašure, pa mu je odgovorio: “Ko ga posti dobit će ono što će dobiti Ibn Merdžane i Zijadova porodica.” Upitao sam (veli Zurara): “A šta će oni dobiti?” Odgovorio je: “Vatru! Allah nas sačuvao Vatre i onoga što u Vatru vodi.”[8]
  6. Nedžije kaže: “Pitao sam Ebu Džafera, alejhis-selam, o postu dana ašure, pa je kazao: ‘Post toga dana je napušten kada je propisan post ramazana, a ono što je napušteno je novotarija (ponovo prakticirati. Op. Aut.)’” Nedžije veli: “Poslije sam pitao Ebu Abdullaha, alejhis-selam, nakon njegovog oca, pa mi je dao isti odgovor i još je kazao: ‘To je post o kojem nije objavljena Knjiga i nije prakticiran u sunnetu, osim u sunnetu Zijadove porodice zbog ubistva Husejna ibn Alija, alejhimas-selam.’”[9]

Cijenjeni čitalac primijetit će da se u prve tri predaje jasno tvrdi da su post dana ašure izmislile emevije, dok se u šestoj predaji, opet, jasno kaže da je taj post postojao i da je prakticiran dok nije propisan post ramazana – znači, njegovo prakticiranje datira mnogo prije ubistva Husejna, radijallahu anhu. Ovo je vrlo dobar primjer kako zablude i laži same sebe uništavaju kroz kontradiktornosti.

Šiijski izvori potvrđuju da je sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i ehli-bejta postiti dan ašure

Prije nego započnem sa iznošenjem dokaza koji potvrđuju tezu iz gornjeg podnaslova želim uputiti nekoliko riječi svakom šiijskom konvertitu, zavedenom i prevarenom od strane podlih i neukih emisara šiizma: poštovani, dokazi koje navodim u ovom članku su isključivo iz najrelevantnije literature duodecimalnog šiizma, iz najvažnijih zbirki predanja, iz djela kao što su: El-Kafi, El-Istibsar, Et-Tehzib i Men la jahduruhul-fekih, za koje šejh Abdul-Husejn Musavi u svom djelu Muradžeat – omiljnom pamfletu šiijskih emisara za zavođenje naivnih i neukih sunija – kaže: “El-Kafi, Et-Tehzib, El-Istibsar i Men la jahduruhul-fekih su mutevatir (prenesene brojnim putevima što ne ostavlja mjesta sumnji u njihovu autentičnost) i nesumnjivo su vjerodostojne (po sadržaju)”[10]

  1. Tako velikan duodecimalne sekte, Ebu Džafer Muhammed ibnul-Hasan et-Tusi, u svojim knjigama Istibsar i Tehzib – dvije od četiri gore navedene kao temejni izvori šiijskih predaja – navodi: Od Ebu Abdullaha, od njegovog oca da je Alija, alejhimus-selam, rekao: “Postite ašuru tako da postite deveti i deseti, jer on (taj post) zaista briše grijehe godine dana.”[11]
  2. Ebul-Hasan, alejhis-selam, je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi, je postio dan ašure.”[12]
  3. Džafer es-Sadik od svog oca, alejhimas-selam, prenosi da je rekao: “Post dana ašure je kefaret (otkup od grijeha) za godinu.”[13]
  4. Džafer Es-Sadik je rekao: “Ko može naka posti muharrem, jer će ga to zaštititi od svakog zla.”[14]
  5. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve alihi, je rekao: “Najbolji namaz nakon farz-namaza je namaz u dubini noći, a najbolji post nakon mjeseca ramazana je post u Allahovom mjesecu kojeg nazivaju muharrem.”[15]
  6. Alija, alejhis-selam, je rekao: “Postite dan ašure deveti i deseti dan iz predostrožnosti, jer je to otkup (za grijehe) protekle godine. A onaj ko bude jeo ne znajući za njega, neka nastavi postiti (kad se prisjeti ili bude obaviješten, Op. Aut.).”[16]
  7. Nuri Tabresi navodi da je Džafer Sadik ibn Muhammed, alejhimas-selam, rekao: “Nuhova lađa se na dan ašure zaustavila na Džudijju, pa je Nuh naredio džinima i ljudima koji su bili s njim da poste taj dan; i to je dan u kojem je Allah oprostio Ademu, alejhis-selam.”[17]
  8. Govoreći o danima koje je pohvalno postiti Alija ibnul-Husejn, alejhimas-selam, je rekao: “Post ašure.”[18]

Šiijski učenjaci preporučuju post ašure

Ono što bi šiijski konvertiti s kojima su se poigrali podli emisari šiizma, trebali znati jest da su kod nekih od najvećih šiijskih autriteta valorizacije njihovih predaja, predaje koje govore o zabrani posta ašure nepouzdane, dok su predaje u kojima se podstiče na post ocijenjene kao pouzdane. Tako, na primjer, Muhammed Rida el-Husejn El-Hairi iznosi podrobno objašnjenje o tome da su predaje o zabrani posta nepouzdane, a predaje o njegovoj pohvalnosti vjerdostojne.[19]

Isto tako, Medžlisi u Mir’atul-ukul za hadis “Ko ga posti dobit će ono što će dobiti Ibn Merdžane i Zijadova porodica.”, veli: “Daif – nepouzdan je, prema općepoznatom (mišljenju).”[20]

Stoga, mnogi šiijski autoriteti otvoreno ukazuju na to da je post ašure pohvalan. A evo i nekih primjera:

Saduk u djelu El-Muknaa kaže: “Desetog muharrema, dana ašure, Allah je oprostio Ademu, i u tom danu se Nuhova lađa zaustavila na Džudijju, i u njemu je Musa prešao more, i u njemu se rodio Isa ibn Merjem, alejhis-selam, i u njemu je Allah izvadio Junusa iz utrobe ribe, i u njemu je Allah izbavio Jusufa iz bunara, u njemu je Allah oprostio Junusovom narodu, i u njemu je Davud ubio Džaluta, pa, ko posti ovaj dan, bit će mu oprošteni grijesi sedamdeset godina i bit će mu oproštena djela učinjena u tajnosti.”[21]

Radijuddin Ebul-Kasim Ali ibn Musa ibn Džafer ibn Tavus, čuveni šiijski učenjak, veli: “Mnogo je predaja koje podstiču na post ašure.”[22]

Ovu Ibn Tavusovu izjavu u svojim djelima prenose brojni šiijski autoriteti, od kojih su: El-Hurr-el-Amili[23], Nuri Tabresi[24], Husejn Bervedžerdi[25], Jusuf Bahrani[26].

Govoreći o vrstama dobrovoljnog posta, Jusuf Bahrani kaže: “Od tih je i post dana ašure, kao dio tugovanja.”[27]

Veliki šiijski učenjak fikha Muhammed en-Nedžefi, pak, kaže: “Pokuđeno je i zabranjeno uzimati ga (dan ašure) kao dan teberruka, radosti i veselja, kao što čine oponenti, a nije zabranjen post općenito, jer je to kao bajram i dani tešrika. U svakom slučaju, nema sumnje da je dozvoljeno postiti taj dan.”[28]

Post dana ašure pohvalan je i kod šiija-zejdija. Zejdijski učenjak Muhammed Murteda kaže: “Pohvalno je postiti dan ašure, a to je deseti dan muharrema, zbog riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve alihi: ‘Ašura (tj. post tog dana) briše grije godine.’”[29]

Ovim tekstom uspjeli smo, hvala Allahu, kroz autentične vjerske izvore šiija-isnaašerija nepobitno dokazati:

  • Da post dana ašure nije nikakva novotarija koju su izmislile sunije pod utjecajem dinastije Beni Umejje,
  • Da je post ašure sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,
  • Da je to praksa i preporuka njegovog, sallallahu alejhi ve sellem, ehli-bejta, počevši od osoba koje duodecimalne šiije smatraju svojim obožavanim imamima, na čelu sa Alijom, radijallahu anhum,
  • Da šiijski izvori, kroz predaje od ehli bejta koje šiijski autoriteti ocjenjuju pouzdanim, potvrđuju da za post dana ašure postoji velika nagrada,
  • Da se posti i deveti, uz deseti dan muharrema,
  • Da je kod velikih šiijskih učenjaka fikha post dana ašure pohvalan,
  • Da kod drugih šiijskih grupa, poput zejdija, ne postoji nikakva dilema o tome da je post dana ašure pohvalan i vrijedan,

Poštovani čitaoče, ti koji si žrtva šiijskih mešetara, tih podlih prodavača zablude, kada sljedeći put čujes optužbu da su post dana ašure izmislile emevije i njihovi zli učenjaci, zapitaj se jesu li ti zli i potkupljivi učenjaci: Tusi, Amili, Saduk, Tabresi, Bahrani, Nedžefi i ostali šiijski učenjaci koji u svojim djelima prenose predaje o vrijednosti posta dana ašure i koji u svojim djelima post dana ašure ubrajaju u dobrovoljne postove. Zapitaj se jesu li prvaci ehli-bejta, počevši od Alije, radijallahu anhu, radili na širenju ove emevijske propagande i izmišljotine, dajući joj od sebe toliku vrijednost da je Alija, radijallahu anhu, naredio onome ko je jeo na taj dan, da počne post od momenta u kojem se sjeti ili ga neko podsjeti da je to dan ašure.

Na kraju ovog teksta, ne mogu a da ne izrazim neizmjernu zahvalnost Allahu, dželle šanuhu, što se i ovaj put pokazalo, i to kroz najrelevantnije šiijske izvore, da su upravo sunije, a ne lažno deklarirane šiije, ti koji istinski slijede uputu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovog ehli-bejta.

Dokazali smo i ovaj put da je temeljna vjerska literatura duodecimalnih šiija puna kontradiktornosti i nejasnoća, što kod pametnog i svjesnog čovjeka stvara sasvim opravdano nepovjerenje prema učenjima ove sekte u cjelini.

[1] Tidžani, Eš-Šia hum ehlus-sunne, str. 301. Izdavač: Šemsul-mešruk, Bjerut i Muessesetul-fedžr, London; Fe siru fil-ard, str. 276.

[2] Tidžani, Eš-Šia hum ehlus-sunne, str. 302; Fe siru fil-ard, str. 276. Ove Tidžanijeve riječi pokazuju da je čovjek totalna neznalica. Jadnik ne zna da najveći šiijski autoriteti navode predaje u kojima se potvrđuje ono što on negira i pripisuje sunijskim izvorima. Naime, Tusi u Tehzibu navodi da je Ebu Džafer rekao: “Na dan ašure Nuhova lađa se zaustavila na brdu Džudijj, pa je Nuh naredio džinnima i ljudima koji su bili sa njim da poste taj dan.” Ebu Džafer je rekao: “Znate li šta je ovaj dan? To je dan u kojem je Allah oprostio Ademu i Havi, i dan u kojem je Allah rastvorio more za Beni Israil i potopio faraona i one sa njim, i to je dan u kojem je Musa pobijedio faraona,  i dan u kojem se rodio Ibrahim, i dan u kojem je Allah oprostio Junusovom narodu, i to je dan u kojem se rodio Isa.” Vidjeti: Tusi, Tehzibul-ahkam, 4/300. U nastavku teksta bit će navedeno još nekoliko predaja sličnog sadržaja.

[3] Odnosi se na Ubejdullaha ibn Zijada. Op. Aut.

[4] Džemaluddin ibn Abdullah, Savmu ašura, str. 117-118.

[5] Ibid., str. 188.

[6] Ibid., str. 122.

[7] Ibid, str. 117-118.

[8] Savmu ašura, str. 118.

[9] Savmu ašura, 114.

[10] El-Muradžeat, muradžea 110, str. 311.

[11] Tusi, Tehzibul-ahkam, 4/299; i El-Istibsar, 2/134. Bilježe, također, Fejdullah Kašani u El-Vafi, 7/13; El-Hurr el-Amili, Vesailuš-šia, 7/337; i El-Bervedžerdi u Džamiu ehadisiš-šia, 9/474-475.

[12] Tusi, Tehzibul-ahkam, 4/29; El-Istibsar, 2/134; Fejdullah Kašani, El-Vafi, 7/13; El-Hurr el-Amili, Vesailuš-šia, 7/337; Džamiu ehadisiš-šia, 9/475; El-Hadaikun-nadira, 13/370-371.

[13] Tusi, Tehzibul-ahkam, 4/300; El-Istibsar, 2/134; Kašani, El-Vafi, 7/13; El-Hurr el-Amili, Veasiluš-šia, 7/337; Džamiu ehadisiš-šia, 9/475; el-Hadaikun-nadira, 13/371.

[14] El-Hurr el-Amili, Vesailuš-šia, 7/347; Bahrani, El-Hadaikun-nadira, 13/377; Bervedžerdi, Džamiu ehadisiš-šia, 9/474.

[15] El-Hurr el-Amili, Vesailuš-šia, 7/347; Bahrani, El-Hadaikun-nadira, 13/377; Bervedžerdi, Džamiu ehadisiš-šia, 9/474.

[16] En-Nuri et-Tabresi, Mustedrekul-vesail, 1/594; Džamiu ehadisiš-šia, 9/475.

[17] Mustedrekul-vesail, 1/594.

[18] Es-Saduk, el-Hidaje, str. 303. Isto se navodi i u djelu El-Fikhur-redavi. Vidjeti: Savmu ašura, str. 113.

[19] Vidjeti: Hairi, Nedžatul-ummeti fi ikametil-azai alel-Husejni vel-eimme, str. 145-147.

[20] Medlisi, Mir’atul-ukul, 16/362.

[21] Es-Saduk, el-Muknaa, str. 101.

[22] Ikbalul-a‘mal, str. 558. Darul-mektebetil-islamijje, Teheran.

[23] Vesailuš-šia, 7/338.

[24] Mustedrekul-vesail, 1/594.

[25] Džamiu ehadisiš-šia, 9/475-476.

[26] El-hadaikun-nadira, 13/371.

[27] El-Hadaikun-nadira, 13/339.

[28] Dževahirul-kelam, 17/108.

[29] Šerhul-ezhar, 2/55.