Od Džabira ibn Semure, radijallahu anhu, se prenosi da je kazivao: „Čuo sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kad je rekao: „Bit će... Osvrt na šiijsko-rafidijsku zloupotrebu hadisa o dvanaest halifa

?? ??? ? ?? ??? ??? ????? ????? ??????

 

Od Džabira ibn Semure, radijallahu anhu, se prenosi da je kazivao: „Čuo sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kad je rekao: „Bit će dvanaest zapovjednika…“ Zatim je rekao jednu riječ koju ja nisam čuo, a moj otac kaže da je rekao: „Svi su oni iz plemena Kurejš.“[1]

Imam Muslim bilježi nekoliko predaja ovog hadisa.

U jednoj stoji da je Džabir, radijallahu anhu, rekao: „Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: „Islam će biti snažan dok bude dvanaest halifa.“ Zatim je rekao riječ koju nisam razumio te sam kazao svome ocu: „Šta je rekao?“ „Svi su iz Kurejša.“, odgovorio je.“

U drugoj: „Ova vjera će biti snažna i zaštićena dok bude dvanaest halifa.“[2] A u trećoj: „Ljudi će biti u napretku dok njima bude upravljalo dvanaest muškaraca.“[3]

Ebu Davud bilježi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ova vjera će biti postojana dok nad vama budu vladala dvanaesterica halifa – oko svakog od njih bit će okupljen (čitav) ummet.“[4]

U drugoj predaji Ebu Davud bilježi od el-Esveda b. Sa’da od Džabira b. Semure sličan tekst sa dodatkom: „Pa kada se vratio svojoj kući došle su mu Kurejšije i pitale: „A šta će biti nakon toga?“ „El-Herdž[5]“, odgovorio je.[6]

Dvanaestoimamijje navedenim hadisom, s ovim različitim verzijama, iznose dokaz pripadnicima ehli-sunneta, ne zato što dvanaestoimamijje priznaju vjerodostojnost sunijskih izvora[7] nego zato što misle da su u njima našli dokaz protiv sunija. Međutim, ako objektivno proučimo tekstove ovog hadisa vidjet ćemo da su u njima ova dvanaesterica opisana:

  • Da su halife. To znači da su vladari i obnašaju vlast.
  • Da će islam u vrijeme njihove vladavine biti snažan i zaštićen.
  • Da će svi muslimani biti ujedinjeni oko njih.
  • Da će u vrijeme njihove vladavine muslimani živjeti u dobru i prosperitetu.

Nijedno od ovih svojstava ne odgovara stanju onih koje dvanaestoimamijje smatraju svojim imamima. Od njih dvanaest, halife su bili samo Alija, radijallahu anhu, i jedno kratko vrijeme njegov sin Hasan, radijallahu anhu; stanje ummeta u vrijeme niti jednog od njih dvanaesterice – kako same šiije tvrde – nije bilo stabilno. I  smatraju da je njihovo vrijeme bilo doba vladavine nasilnika i čak nevjernika[8], tako da su i sami imami svoja uvjerenja prikrivali et-tekijjom[9], da je vrijeme hilafeta Alije, radijallahu anhu, bilo doba tekijje, kako otvoreno iznosi njihov šejh el-Mufid.[10] A njihov šejh el-Džezairi tvrdi da Alija, radijallahu anhu, u vrijeme svog hilafeta čak nije mogao da pokaže „pravi Kur’an“ niti da izvrši niz islamskih propisa[11], te je, kako tvrdi njihov šejh el-Murteda, bio prisiljen pretvarati se pred svojim saradnicima i povlađivati im na uštrb vjere.[12]

Osim toga, u hadisu je rečeno: „Svi su iz Kurejša.“[13] A to znači da se ne radi samo o Aliji, radijallahu anhu, i njegovim potomcima, inače bi to bilo naznačeno riječima ‘svi su iz Beni Hašima’, ili još preciznije ‘svi su iz Alijinog potomstva’. Nesumnjivo, da je njihova zajednička karakteristika to da su svi iz Beni Hašim ili od Alije, radijallahu anhu, bili bi spomenuti po toj karakteristici.

Izraz ‘svi su iz Kurejša’ odnosi se na (tj. obuhvata) sve ogranke Kurejša od kojih su Benu Tejm, Benu Adi, Benu Abdi-Šems, Benu Hašim – ogranci iz kojih su prva četverica halifa.

Ibn Tejmijje primjećuje: „Islam i njegovi propisi u vrijeme dinastije Beni Ummejje dosljednije su primjenjivani i bili prisutniji nego poslije njih. U hadisu stoji: „Ova vjera će biti snažna u vrijeme dvanaesterice halifa. – Svi će biti iz Kurejša.“ I zaista je bilo tako: islam je bio snažan i zaštićen u vrijeme halifa Ebu Bekra, Omera, Osmana i Alije, potom u vrijeme onih koje je narod prihvatio: Muavije, njegovog sina Jezida, zatim Abdulmelika, Abdulmelikovih četverice sinova, te Omera b. Abdulaziza. Nakon njih počelo je stagniranje koje traje do današnjih dana.“[14]

Mnogi islamski učenjaci na osnovu svoga idžtihada, a sagledavajući historijske činjenice smatraju da je predmetni hadis nagovještaj pojave ovih dvanaest halifa koje je spomenuo šejh Ibn-Tejmijje, međutim, precizno određivanje njihovih identiteta za nas nije bitno jer nije temeljno pitanje vjere, tako da je svejedno ko su oni.

Osim toga, u navedenom hadisu samo je nagovješteno da će biti dvanaest halifa koji će se posebno istaći na polju jačanja i zaštite ummeta. Ništa u njemu ne ukazuje na to da mimo njih neće biti i drugih halifa u čije vrijeme će muslimani, također, živjeti zaštićeni uživjući u blagostanju i snazi ummeta.

Hadis, dakle, govori jedno, a šiije nešto sasvim drugo, i slobodno možemo konstatirati da je broj dvanaest jedino što se u ovom hadisu poklapa sa šiijskim vjerovanjem o dvanaest imama.

(Fragment iz knjige: Šiije i haridžije na vagi ehli-sunneta)

[1] Sahihul-Buhari, Kitabul-Ahkam, Bab el-Istihlaf, broj 7222 i 7223, 8/127.

[2] Sahihu Muslim, Kitabul-Imara, Bab en-Nas, 2/1453.

[3] Sahihu Muslim, 2/1452.

[4] Sunen Ebi Davud, Kitabul-Mehdi, 4/471.

[5] Mnoštvo ubistava usljed anarhije.

[6] Sunen Ebi Davud, 4/472. Fethul-Bari, 13/211.

[7] Usuluš-Ši’atil-Imamijje, 2/815.

[8] El-Munteka min Minhadžis-Sunne, 4/210.

[9] Usuluš-Ši’atil-Imamijje, 2/816.

[10] Ibid, 2/816.

[11] Ibid, 2/816.

[12] Ibid, 2/816.

[13] Sahihu Muslim, 2/1453.

[14] Minhadžus-Sunne, 4/206.