Piše: Faruk Hajder Ovo je jedan vrlo lijep hadis, omiljen šiijskim misionarima, a prenosi se u nekoliko verzija. Međutim, ovaj hadis nije od prioriteta... Kad bi iman bio okačen o zvijezde dohvatili bi ga ljudi od Perzijanaca

PERSIA

Piše: Faruk Hajder

Ovo je jedan vrlo lijep hadis, omiljen šiijskim misionarima, a prenosi se u nekoliko verzija. Međutim, ovaj hadis nije od prioriteta šiijskim misionarima kada zavode neuk sunijski svijet, što nam govori da je šiijsko misionarstvo među Bošnjacima veoma uznapredovalo.

Hadisi na temu “Kad bi iman bio kod zvijezde (Danice) dohvatili bi ga (neki) ljudi od Perzijanaca”

  1. Hadis u kontekstu objave sure Džuma vezano za ajet ‘I drugima koji im se još nisu priključili. On je Silni i Mudri’ (ajet 3, sura el-Džumua/Petak)
  1. Buhari u Sahihu bilježi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je kazao: “Sjedili smo kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kad mu je objavljena sura el-Džumua – ‘I drugima koji im se još nisu priključili. On je Silni i Mudri’ (ajet 3, sura el-Džumua/Petak) – Upitao sam: ‘Ko su oni, Allahov Poslaniče?’ – Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije mu odgovorio dok ga nije upitao tri puta. – “Među nama je bio Selman el-Farisi, pa je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, stavio svoju ruku na Selmana i kazao: ‘Kad bi iman bio kod zvijezde (Danice) dohvatili bi ga (neki) ljudi – ili: (neki) čovjek – od ovih’.” (Sahihul-Buhari, broj 4518)
  1. Muslim u Sahihu bilježi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je kazao: “Sjedili smo kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kad mu je objavljena sura el-Džumua. Kada je proučio ‘I drugima koji im se još nisu priključili. On je Silni i Mudri’ (ajet 3, sura el-Džumua/Petak) – Neki čovjek upitao je: ‘Ko su oni, Allahov Poslaniče?’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije mu odgovorio dok ga nije upitao još jednom ili dva ili tri puta. Među nama je bio Selman el-Farisi, pa je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, stavio svoju ruku na Selmana i kazao: ‘Kad bi iman bio kod zvijezde (Danice) dohvatili bi ga (neki) ljudi od ovih’.” (Sahih Muslim, 12/383, broj 4619)
  1. Ahmed u Musnedu bilježi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je kazao: “Sjedili smo kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kad mu je objavljena sura el-Džumua. Kada je proučio ‘I drugima koji im se još nisu priključili. On je Silni i Mudri’ (ajet 3, sura el-Džumua/Petak) – Upitao je: ‘Ko su oni, Allahov Poslaniče?’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije mu odgovorio dok ga nije upitao još jednom ili dva ili tri puta. Među nama je bio Selman el-Farisi, pa je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, stavio svoju ruku na Selmana i kazao: ‘Kad bi iman bio kod zvijezde (Danice) dohvatili bi ga (neki) ljudi od ovih’.” (Musnedu Ahmed, 19/82, broj 9038)
  1. Ibn Hibban u svom Sahihu bilježi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da ja kazao: “Bili smo sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, pa mu je objavljeno: ‘I drugima koji im se još nisu priključili. On je Silni i Mudri’ (ajet 3, sura el-Džumua/Petak) – Neki čovjek je upitao: ‘Ko su oni, Allahov Poslaniče?’ Ali mu nije odgovorio, pa je ovaj ponovio. Onda je prišao Selman, pa je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, udario njegovo rame i rekao: ‘Kad bi iman bio okačen o zvijezdu (Danicu) dohvatili bi ga (neki) ljudi iz naroda ovog (čovjeka)’.” (Sahih Ibn Hibban, broj 7307)
  1. Hadis u kontekstu objave ajeta ‘A ako se okrenete/odmetnete Allah će dovesti drugi narod koji neće biti poput vas’ u suri Muhammed, 38 ajet
  • Bilježi Tirmizi u Sunenu (Hadis, također, bilježe Taberani, Ibn Hibban i drugi. Svi preko Muslima ibn Halida ez-Zindžija, koji je od učenjaka hadiske nauke okarakteriziran kao prenosilac slabe pouzdanost.) da je Ebu Hurejre, radijallahu anhu, kazao: “Neki ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, upitali su: ‘Allahov Poslaniče, ko su oni za koje Allah spominje da će nas njima zamijeniti ako se okrenemo, i koji ne bi bili poput nas?’ Selman je bio pored Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, udario Selmana po stegnu i rekao: ‘Ovaj i njegovi drugovi. Tako mi Onoga u čijoj ruci je moja duša, kad bi iman bio okačen o zvijezdu dohvatili bi ga (neki) ljudi iz Perzije’.” (Sunenut-Tirmizi, broj 3261)

U drugim verzijama: “Ovaj i njegov narod. Kad bi vjera bila kod zvijezde dohvatili bi je (neki) ljudi od Perzijanaca.”

Tirmizijeva verzija hadisa sa stanovišta pouzdanosti i nepouzdanosti

Ovaj hadis je predmet šiijske zloupotrebe u svrhe zavođenja naivnih, pa da vidimo kakav je status ovog hadisa sa stanovišta vjerodostojnosti, a potom ćemo pojasniti da li je hadis ‘Kad bi iman bio…’ dokaz ispravnosti šiizma, a odmetanja ashaba, što šiijski misionari insinuiraju prilikom zavođenja neukih i prostih umova.

Sam Tirmizi nakon navođenja ovog hadisa kaže: “Hadis je garib. O lancu prenosilaca postoji govor (tj. Da je nepouzdan).”

Begavi ga je, također, ocijenio kao garib. (Begavi, Šerhus-Sunne, 7/261)

Ševkani je rekao: “U lancu prenosilaca je Muslim ibn Halid ez-Zindži o kojem postoji poznat govor (tj. Da je nepouzdan).” (Fethul-Kadir, 5/61)

Ibn Kesir, nakon navođenja ovog hadisa u svom Tefsiru, kaže: “U prenošenju ovog hadisa (tj. Ove verzije vezane za ajet, ‘A ako se okrenete, Allah će dovesti drugi narod koji neće biti poput vas’ (u suri Muhammed, 38 ajet’) izdvojio se Muslim ibn Halid ez-Zindži, a od njega ga prenosi više prenosilaca. Neki imami (veliki učenjaci hadiske nauke) govorili su o njemu (tj. ocijenili ga nepouzdanim), a Allah najbolje zna.”

Šejh Albani ovaj hadis je ocijenio sahihom u Es-Silsiletus-sahiha (broj 1017) zbog brojnosti predaja. No, s druge strane, Ibnul-Arabi kaže: “Prenesen je mnogim putevima, ali nijedan od njih nije dostigao stepen pouzdanosti.” (Aridatul-Ahvezi, 6/330)

To jest, bez obzira na brojnost predaja, ne može se hadisu dati stepen pouzdanosti.

Druge verzije hadisa

  1. Buhari (broj 4615) i Muslim (broj 2546) u svojim Sahihima bilježe i verzije samo sa rečenicom: “Kad bi vjera bila kod zvijezde, otišao bi do nje neki čovjek od Perzije – ili je rekao: od sinova Perzije, i uzeo je.”
  2. Ahmed u Musnedu bilježi predaju u kojoj stoji: “Kad bi znanje bilo kod zvijezde dosegli bi ga neki ljudi od sinova Perzije.” (Musnedu Ahmed, 13/331)

Međutim, ovaj hadis kojeg bilježi Ahmed, a u kojem se umjesto vjere i imana spominje znanje je daif – nepouzdan, na što su ukazali valorizatori Musneda. Također, i šejh Albani ga je ocijenio daifom. (Es-Silsiletud-daife, broj 2054)

Ispravno razumijevanje Tirmizijeve o Perzijancima u kontekstu ajeta: ‘A ako se okrenete…’

  1. Hadis nije dokaz ispravnosti šiizma, niti da su Perzijanci bolji od ashaba, radijallahu anhum, ili od Arapa

To je, prije svega, zato što je hadis upitne vjerodostojnosti. Odnosno, kod većine učenjaka je nepouzdan. Pa, zar će pametan čovjek svoju akidu/vjerovanje zasnivati na nepouzdanim hadisima?!

Zbog toga što mogi učenjaci ovaj hadis u Tirmizijevom Sunenu smatraju nepouzdanim, zato i postoje različita tumačenja mufessira o tome na koga se misli pod riječima ‘A ako se okrenete Allah će dovesti drugi narod koji onda kao što ste vi neće biti’.

Ovdje ću navesti mišljenja na koja je ukazao Maverdi:

  • Da su to stanovnici Jemena, i još konkretnije ensarije, jer su ensarijska plemena Evs i Hazredž jemenska plemena koja su doselila u Medinu. Ovo mišljenje prenosi se od poznatog tabiina Šurejha ibn Ubejda.
  • Da su Perzijanci, na osnovu hadisa Ebu Hurejre.
  • Da su to oni koje On hoće od bilo kojih ljudi. Ovo je mišljenje tabiina Mudžahida, velikana tefsira. (En-Nuket vel-Ujun, 5-307/308)

Ova mišljenja navode i mnogi drugi učenjaci, naročito mufessiri u svojim tefsirima. Neki navode mišljenje da se odnosi na Perzijance i Bizantijce zajedno. A sve to nam govori, da šiijski misionari, kada zloupotrebljavaju ovaj hadis u svrhe zavođenja Bošnjaka u šiizam, zapravo ‘love u mutnom’.

  1. Hipotetički, ako bismo prihvatili da je hadis vjerodostojan, opet nije dokaz za ono na što šiije ciljaju.

Reći ćeš: ali Albani hadis smatra vjerodostojnim! Istina, Albani ovaj hadis smatra pouzdanim na osnovu skupa predaja koje, po njemu, jedna drugu podupiru; no, hadis opet nije dokaz da su Perzijanci bolji od ashaba, radijallahu anhum, niti je dokaz ispravnosti šiizma.

Ako bismo prihvatili ovaj hadis u tumačenju ajeta ‘A ako se okrenete Allah će dovesti drugi narod koji neće biti poput vas’ (u suri Muhammed, 38 ajet), njegovo razumijevanje bilo bi sljedeće:

Ako se vi ashabi (ili: vi Arapi) okrenete (Mufessiri različito tumače od čega se misli, pa navode: pokornost, udjeljivanje na putu džihada i drugo, ali nama to za ovu temu nije tako važno.), Allah je kadar da vas zamijeni narodom koji se ne bi okrenuo, a – na osnovu literalističkog shvatanja hadisa – taj narod bili bi Perzijanci (dok se ulema razilazi u tumačenju ovog pojma i na šta se pod njim misli). Ali, pošto se ashabi (a ni većina Arapa poslije njih) nisu okrenuli, ni njihova zamjena s Perzijancima, kao ni bilo kojim drugim narodom, nije se desila. Ovakvo razumijevanje je siže tumačenja velikih islamskih učenjaka, za što navodimo sljedeće primjere:

Kurtubi kaže: “Riječi Uzvišenog: ‘A ako se okrenete Allah će dovesti drugi narod koji onda kao što ste vi neće biti’ su obavijest da je On kadar (da ih zamijeni drugim narodom) i to je vid zastrašivanja. Značenje ovih riječi nije da postoji narod bolji od ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.” (Tefsirul-Kurtubi, 18/194)

Da se u ajetu radi o hipotetičkom stilu izražavanja, a ne nagovještaju da će se ashabi odmetnuti, a Perzijanci prihvatiti taj islam po šiijskom ukusu, ukazuje i Fahruddin Razi koji kaže: “Ovo je objašnjenje o poretku i to na dva načina. Prvi je: On je prvo ukazao na to da Mu stvorenja nisu potrebna (jer je Allah bogat i neovisan o njima), kao što je Uzvišeni kazao: ‘Ako htjedne vas će udaljiti i nova stvorenja dovesti.’ (Ibrahim, 19) Kao da Uzvišeni Allah poručuje: ‘Allah je neovisan od svih stvorenja, pa tako ni za vama nema potrebe.’ Ako bi, pak, neko kazao da se Allahova moć i veličina spoznaje kroz Njegove robove, kazali bismo da ova zabluda i kad bi bila tačna ne bi se odnosila neko određeno stvorenje, jer Allah je kadar da stvori druga stvorenja umjesto bilo kojih, a koja će se ponositi što Ga obožavaju, i kadar je da stvori svijet umjesto ovog, a koji će svjedočiti Njegovu veličinu i moć…” (Razi, Mefatihul-Gajb)

Ovo je ispravno razumijevanje hadisa u kontekstu ajeta: ‘A ako se okrenete…’

Ispravno razumijevanje hadisa ‘Kada bi iman bio kod zvijezde…’ u kontekstu ajeta ‘I drugima koji im se još nisu priključili. On je Silni i Mudri’

U Sahihima Buharije i Muslima, su riječi hadisa izrečene u kontekstu komentara na ajet iz sure Džumua/Petak, što sam naveo na početku teksta, a ovdje ponavljam jednu predaju:

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, je kazao: “Sjedili smo kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kad mu je objavljena sura el-Džumua – ‘I drugima koji im se još nisu priključili. On je Silni i Mudri’ (ajet 3, sura el-Džumua/Petak) – Upitao sam: ‘Ko su oni, Allahov Poslaniče?’ – Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije mu odgovorio dok ga nije upitao tri puta. – “Među nama je bio Selman el-Farisi, pa je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, stavio svoju ruku na Selmana i kazao: ‘Kad bi iman bio kod zvijezde (Danice) dohvatili bi ga (neki) ljudi  – ili: (neki) čovjek – od ovih’.” (Sahihul-Buhari, broj 4518)

  • Hadis, zapravo, nagovještava da će islam primiti i drugi narodi, mimo Arapa

To će nam postati sasvim jasno ako se obratimo na početak sure el-Džumua/Petak. Naime, u drugom ajetu kaže Uzvišeni Allah: “On je neukima poslao Poslanika, jednog između njih, da im ajete Njegove kazuje i da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabudi.” Potom slijedi ajet: “I drugima koji im se još nisu priključili. On je Silni i Mudri.”

Kontekst u kojem se nalazi treći ajet sure Džumua, dakle, jasno upućuje na zaključak da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, poslan svim narodima, a ne samo Arapima. U svjetlu ovog ajeta, hadis o Perzijancima može se smatrati svojevrsnim nagovještajem da će Perzijanci, ili dio njih, primiti islam. Jer, ashabi su pitali ko su oni kojima je poslani mimo njih, a koji im se još nisu priključili, to jest, još nisu postali muslimani, pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ukazao na Perzijance, ističući kako među njima postoje ljudi koji se jako trude da pronađu Pravi put i kako im Allah, dželle šanuhu, daje da pronađu ono za čime tragaju, ma koliko bilo udaljeno od njih.

No, to još uvijek ne znači da je hadis svjedočanstvo da će kompletan perzijski narod uvijek i u svakom vremenu slijediti islam i imati ispravno vjerovanje.

Hadis ne svjedoči svim Perzijancima, niti većini, da će biti na Uputi

Važno je znati da Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, u svom hadisi ne govori o svim, niti o većini, Perzijanaca, nego govori o nekim, dakle, jednom dijelu Perzijanaca.

Mulla Ali el-Kari, čuveni hanefijski učenjak, u djelu Merkatul-mefatih kaže: “‘ridžalun minel-furs – ljudi od Perzije/Perzijanaca’ – znači: jedna grupa stranaca (nearapa) općenito, ili onih čiji jezik je perzijski, ili onih koji su iz područja (zemalja) Perzije… a ovo prvo je najispravnije.”

Dakle, značenje hadisa (Kad bi iman bio kod zvijezde…) bez obzira na ajet uz koji se navodi, onako kako su objasnili eminentni islamski učenjaci, jest: neki Perzijanci ili općenito nearapi, toliko su uporni u traganju za istinom da bi dosegnuli iman ma koliko on bio udaljen od njih.

Perzijanci između sunnizma i šiizma

Valja znati da etnički Perzijanci ne žive, i nisu živjeli, samo u današnjem Iranu, mada ni današnji Iran nije kompletan šiijski, kako to žele predstaviti šiijski emisari kada zloupotrebljavaju predmetni hadis. Isto tako, nisu svi Perzijanci, ni u Iranu ni izvan, šiije. Stanovnici područja Horasan, Belučistan, pograničnih dijelova sa Afganistanom, su Iranci, etnički perzijanci, a sunije su. Milioni Perzijanaca žive u Afganistanu i Tadžikistanu. Ima ih u Pakistanu i Uzbekistanu. U svim ovim zemljama Perzijanci su pretežno sunije.

Osim toga, područja Perzije su sve do pojave Safevijske/Safavidske države (osnovana 1501 godine) bila dominantno sunijska. Šiije su bile malobrojne i bili su različitih grupa: dugo vremena su među tim šiijama dominirale ismailije, a ne duodecimalni. I ta područja podarila su islamskom ummetu velikane u različitim islamskim naukama, naročito hadisu i hadiskim disciplinama – sve odreda sunijske divove!

Duodecimalni šiizam u Iranu postaje dominantan tek od pet vijekova. A i tu dominaciju postigli su zahvaljujući brutalnosti Safevija koji su istrebljivali sunije masakrima, protjerivanjem i prisilnom šiizacijom. Za razliku od sunijskog učenja koje su Perzijancima-medžusijama donijeli ashabi, i snagom argumenta, a ne sile, ih uvjerili da prime islam.

Stoga, kada bi ovaj hadis (Kad bi iman bio kod zvijezda…) ukazivao na to da su Perzijanci i njihovo shvatanje vjere mjerilo ispravnosti određenog vjerovanja, tačnije bi bilo reći da hadis ukazuje na ispravnost ehli-sunnetskog vjerovanja, a ne šiijskog, jer je tradicija sunnizma među Perzijancima i duža i starija od tradicije šiizma.

Buhari, Muslim, Tirmizi, Ebu Davud Sidžistani, Ibn Madže Kazvini, Nesai, Darimi, Hakim Nejsaburi, Ibn Salah, Ebu Hanife, Ebu Zur‘a Razi, Ibn Huzejme, Abdulkahir Džurdžani, Taftazani (hanefijski učenjak fikha i usula), Šekik Belhi, Ebun-Nasr Mervezi, Ragib Asfehani, Hatib Tibrizi, i mnogi drugi velikani ummeta – su porijeklom sa područja Perzije, Perzijanci i svi su sunije.

To su davno primijetili učenjaci ehli-sunneta. Hafiz Ibn Hadžer je rekao: “Kurtubi je kazao: ‘I zaista se desilo kako je najavio Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem: među njima – tj. Perzijancima – su se pojavili ljudi koji su postali čuveni učenjaci hadisa, u čemu im mnogi drugi narodi nisu ravni.’” (Fethul-Bari, 8/643)

Sunijski Perzijanci proslavili su islamske nauke, naučne discipline arapskog jezika i ehli-sunnet, općenito.

Šta su to perzijske šiije doprinijele šiizmu, osim omalovažavanja Arapa, od kojih su Poslanik i ehli-bejt, kojima se šiije lažno pripisuju? Ili udaljavanja šiija od arapskog jezika, koji je jezik Kurana, Poslanika i ehli-bejta, a uzdizanje perzijskog jezika, kojim se hrani perzijski nacionalizam zaogrnut plaštom šiizma? Čak su im i u safevijskoj, perzijskoj, dinastiji najveći učenjaci/poznavaoci šiizma bili Arapi!

Epilog

Dokazali smo da ni ajet ni hadis nemaju veze sa pojavom šiizma i njegovom raširenošću među Perzijancima. I da ni ajet ni hadis nemaju veze sa omalovažavanjem Arapa i veličanjem Perzijanaca.

Dokazali smo da hadis nije svjedočanstvo da će kompletan perzijski narod uvijek i u svakom vremenu slijediti islam i imati ispravno vjerovanje.

Ispravno shvatanje predmetnog hadisa je da je on dokaz kako je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslan svim ljudima, i da je nagovještaj da će mnogi nearapi, prvenstveno Perzijanci, primiti islam.

Na ovaj način pobili smo šiijske tvrdnje da ajet i hadis govore o odmetanju ashaba od islama i da nagovještavaju da će ga Perzijanci prihvatiti, te na taj način dokazuju ispravnost šiizma.

Šiijska zloupotreba ovog hadisa, kojeg bilježi Tirmizi, razotkriva šiijsku zabludu i zaluđenost perzijskom nacijom – jedno od glavnih obilježja savremenog šiijskog misonarstva veličanje perzijske nacije, a omalovažavanje Arapa i arapskih vladara, što vidimo i na primjeru zloupotrebe ovog hadisa i njegovog tumačenja izvan svakog konteksta. A da su pametni, da su istinski sljedbenici ehli-bejta, zar ne bi trebali veličati Arape prije negoli perzijance! Nije li stub i korijen ehli-bejta – Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, Arap? Nisu li svi oni koje šiije lažno i nepravedno predstavljaju kao svoje imame, nisu li svi oni Arapi, makar imali i majčine, perzijske krvi? Nije li Kur’an objavljen na arapskom jeziku? Zar samo ovo nije dovoljno da se Arapi ponose i da se kaže kako im nema ravna među narodima? Koji je to narod, mimo njih, postigao veće počasti? Zašto šiijski misionari vole da omalovažavaju Arape?

Mi, sunije, ne pozivamo u veličanje niti na omalovažavanje bilo kojeg naroda. Nas je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naučio da “nema predenosti Arap nad nearapom, niti nearap nad Arapom, osim po bogobojaznjosti.” (Musnedu Ahmed, Albani ga ocjenjuje sahihom u Silsile-sahiha, 6/199)

Mi pozivamo u veličanje Allaha, dželle šanuhu i Njegovog šerijata – istinskog islama, kojeg su cijelom svijetu prenijeli plemeniti ashabi, i kojeg baštini ehli-sunnet vel-džema’at.

Mi volimo svakog ko je na Pravom putu, bio on Arap, Perzijanac, Bošnjak ili bilo šta drugo. A odričemo se zabludjelih sektaša, svejedno bili Arapi, Perzijanci, Bošnjaci ili bilo šta drugo.

Mi, sunije, istinu ne mjerimo po ljudima, nego ljude mjerimo i vrednujemo po istini. Nas je vladar vjernika, sunijski velikan, kojem se šiije lažno i nepravedno pripisuju, Alija, radijallahu anhu, naučio da se ne prepoznaje istina po ljudima ili nekom narodu, nego se vrijednost ljudi i naroda prepoznaje po njihovom slijeđenju istine. Rekao je vladar vjernika, sablja ehli-sunneta i prvi borac protiv začetnika šiizma – Abdullaha ibn Sebea i njegovih pristalica, Alija, radijallahu anhu:

“Ne poznaje se istina po ljudima, nego se ljudi prepoznaju po istini. Upoznaj istinu, pa ćeš moći prepoznati njene sljedbenike.” (Ekavilus-sikat, str. 228)