Isnaašerije potvaraju Omera r.a., da je za Poslanika rekao da bunca na smrtnoj postelji, a u svojim djelima prenose, da se Poslanik u toj mjeri „izgubio“ da nije mogao prepoznati vlastite unuke (Hasana i Husejna r.a.)

Zatim je Vjerovjesnik izgubio svijest, pa je ušao Bilal i kazao: „Namaz, Allah da ti se smiluje!“ Allahov Poslanik je izašao i klanjao ljudima namaz kratko, potom je kazao: „Pozovite mi Aliju ibn Ebi Taliba i Usamu ibn Zejda.“ Došao je, pa je stavio jednu ruku na Alijina pleća, a drugu na Usamina i rekao im: „Odvedite me Fatimi.“ Odveli su ga, pa je stavio glavu u njeno krilo, a Hasan i Husejn su plakali i vikali: „Žrtvovat ćemo svoje živote za tebe.“ Allahov Poslanik je upitao: „Ko su ova dvojica, Alija?“ On reče: „Tvoji unuci Hasan i Husejn.“, i on ih je zagrlio i poljubio.

Šejh es-Saduk, Amalis-Saduk, (Sadukkovo djelo Amali), str. 508.

Izdavač: Muessesetul-eala lil-matbuat, Bejrut, Liban