Autor: šejh Alevi ibn Abdulkadir es-Sekkaf Prijevod: redakcija www.siizamotvoreno.com Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova. Neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika i poslanika,... Hadisus-sekalejn – Odgovor na šiijsku zloupotrebu hadisa o dvije dragocjenosti (treći dio)

Untitled-1

Autor: šejh Alevi ibn Abdulkadir es-Sekkaf

Prijevod: redakcija www.siizamotvoreno.com

Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova. Neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika i poslanika, na njegovu časnu porodicu i plemenite ashabe te na sve one koji ih slijede  – dobra djela čineći – do Sudnjeg dana.

U prvom dijelu studije pojašnjeno je da se u hadisus-sekalejn (hadis o dvije dragocjenosti), kao dragocjenost spominju Kur’an, sunnet i ehli-bejt, te da su neki od tih hadisa pouzdani, a neki nepouzdani. U tim hadisima naređeno je slijeđenje Kur’ana. Uz njega je u nekim hadisima naređeno još i slijeđenje sunneta, a u nekima ehli-bejta, umjesto sunneta. Dok je u nekim hadisima uz naredbu o slijeđenju Kur’ana oporučen lijep odnos i poštovanje prema ehli-bejtu.

U drugom dijelu studije, skrenuli smo pažnju na to da je obligatnost pridržavanja i slijeđenja Kur’ana i sunneta jedan od temelja ove vjere, jer je to naređeno u Kur’anu i pouzdanim hadisima. I bez obzira je li ili nije pouzdanim putem prenesena ijedna verzija hadisa “Allahove knjige i itre” ili “Allahove knjige i sunneta”, naredba o slijeđenju sunneta je neupitna, jer je pridržavanje sunneta na istom stepenu kao i pridržavanje Kur’ana –  jedno bez drugog ne mogu.

Zaključili smo da je pojam itre i ehli-bejta mnogo širi od onoga što tvrde šiije. I zaključili smo da je smisao spominjanja ehli-bejta u ovim hadisima uz Kur’an, kao smisao spominjanja sunneta hulefa-i-rašidina uz sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u riječima: ‘Držite se mog sunneta i sunneta hulefa-i-rašidina…’

Odgovor na šiijsku zloupotrebu hadisa o dvije dragocjenosti/vrednote

Šiije i oni koji su potpali pod njihov utjecaj šire određene sumnje i obmane vezano za ovaj hadis o dvije dragocjenosti (hadisus-sekalejn). Veliki trud koji su uložili u širenju tih svojih obmana doveo je do toga da im je određen broj sunija povjerovao, da su se neki pokolebali, neki našli u nedoumici. Jedna od njihovih najznačajnijih obmana po pitanju ovog hadisa je da se predaja u kojoj se naređuje slijeđenje ehli-bejta i itre Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nalazi u Muslimovom Sahihu, a da se naredba o slijeđenju sunneta ne nalazi ni u Buharijevom ni u Muslimovom Sahihu, te da su sve predaje u kojima se naređuje slijeđenje sunneta daif (nepouzdane).

Prvo: Tvrdnja da se naredba o slijeđenju itre i ehli-bejta nalazi u Muslimovom Sahihu i tumačenje hadisa zabilježenog u Muslimovom Sahihu

To je bijedna potvora. U hadisu kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naređuje slijeđenje Allahove knjige i podstiče na njeno pridržavanje, a vezano za ehli-bejt oporučio je iskazivanje poštovanja i lijepo ophođenje prema njima. Taj govor i oporuka dogodili su se tokom oprosnog hadža, kratko vrijeme prije smrti Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Tekst hadisa glasi:

“O ljudi! Zaista sam ja samo čovjek i približio se čas kada će mi doći izaslanik moga Gospodara i ja ću se odazvati. Ja vam ostavljam dvije stvari: prva je Allahova knjiga. U njoj je uputa i svjetlo (nur), pa uzmite Allahovu knjigu i čvrsto je se pridržavajte.” – potom je podsticao na pridržavanje Allahove knjige i bodrio na to, potom je rekao: “I moj ehli bejt. Podsjećam vas na Allaha u pogledu mog ehli-bejta! Podsjećam vas na Allaha u pogledu mog ehli-bejta! Podsjećam vas na Allaha u pogledu mog ehli-bejta!”[1]

Ebul-Abbas el-Kurtubi je rekao: “Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ‘I moj ehli-bejt. Podsjećam vas na Allaha u pogledu mog ehli-bejta’, su oporuka. To je važna potvrda (insistiranje) iz kojeg proizlazi obaveznost poštivanja Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, porodice, te da im se čini dobro, da se uvažavaju i vole. To je potvrđena obaveza i niko nema opravdanja za njeno neispunjavanje. Pored ovoga, znamo da se oni odlikuju određenim posebnostima, da su dio Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, u smislu da su oni korijeni iz kojih je potekao, a i ogranci kojima je on korijen iz kojeg su potekli.”[2]

Ibn Kesir je kazao: “Ne sporimo da je oporučen lijep odnos, poštovanje i uvažavanje ehli-bejta. Oni su, zaista, časna porodica, od najčasnije kuće na Zemlji ikada. Naročito poštovanje i pažnju zaslužuju ako se čvrsto pridržavaju Vjerovjesnikovog, sallallahu alejhi ve sellem, sunneta, jasnih i vjerodostojnim putem prenesenih hadisa. Takvi su bili oni prvi među njima, kao naprimjer, Abbas i njegova porodica, Alija i njegova porodica, radijallahu anhum džemian.”[3]

Mulla Ali el-Kari je rekao: “‘Uzmite Allahovu knjigu’ – znači ekscerpirajte iz nje propise, proučavajte je i učite napamet. ‘i pridržavajte je se’ – znači pridržavajte se njenih uputa u vjerovanju i postupcima (praksi). Generalno, u slijeđenje i pridržavanje Kur’ana ubraja se i slijeđenje sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, zbog toga što je u Kur’anu naređeno:

‘A šta vam da Poslanik, pa uzmite to. A ono što vam zabrani, pa suspregnite se i bojte se Allaha. Uistinu! Allah je žestok kaznom.’[4]

‘Ko se pokorava Poslaniku taj se pokorava Allahu.’[5]

‘Reci: “Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!” – A Allah prašta i samilostan je.’[6]

U drugoj predaji rečeno je: ‘Pridržavajte se Allahove knjige i držite je se – pa je podstakao na nju’ – to jest: podstakao je svoje ashabe na pridržavanje Allahove knjige, na njeno čuvanje, na to da se vodi računa o njenom tekstu i značenju, kao i na rad po njenim uputama. ‘Bodrio je na to’ – to jest, bodrio ih je time što im je spominjao nagrade za onoga koji tako postupi. Zatim, moguće je da ih je i upozoravao i plašio kaznom koja slijedi za napuštanje Allahovih ajeta, a da je izostavljeno spominjanje zastrašivanja jer je spominjanje podsticanja dovoljno; a moguće je da je spomenuo samo podsticaje i radosne nagovještaje o nagradi, ukazujući im na taj način na ogromnu Allahovu milost koja obuhvata sve svjetove, i da je ummet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ummet kojem je ukazana ogromna milost.

Potom je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: ‘i moj ehli-bejt’ – znači, drugo što ostavlja je njegov ehli-bejt. ‘Podsjećam vas na Allaha’ – to jest, upozoravam vas. ‘U pogledu mog ehli-bejta’ – znači: upozoravam vas da ste pred Allahom dužni da ih pazite, poštujete, uvažavate, volite… Tu rečenicu je ponovio više puta, što ukazuje da je to veoma važno. Nije isključeno da je s jednom rečenicom mislio na svoje supruge, a drugom na ostalu rodbinu, jer se termin ehli-bejt koristi i za jedne i za druge.”[7]

Ibn Baz je rekao: “Mi podržavamo ljubav prema ehli-bejtu u skladu sa Šerijatom, i upućivanje dove za njih da Allah bude zadovoljan s njima, i vjerovanje da su oni među odabranim Allahovim robovima. Time izvršavamo Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, oporuku koja se navodi u hadisu koji prenosi Zejd ibn Erkam, radijallahu anhu, a bilježi ga Muslim u svom Sahihu, a koji glasi: ‘Ja vam ostavljam dvije stvari: prva je Allahova knjiga. U njoj je uputa i svjetlo (nur), pa uzmite Allahovu knjigu i čvrsto je se pridržavajte.” – potom je podsticao na pridržavanje Allahove knjige i bodrio na to, potom je rekao: “I moj ehli bejt. Podsjećam vas na Allaha u pogledu mog ehli-bejta! Podsjećam vas na Allaha u pogledu mog ehli-bejta! Podsjećam vas na Allaha u pogledu mog ehli-bejta’.”[8]

Na drugom mjestu, Ibn Baz je, također, kazao: “Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Ja vam ostavljam dvije stvari: prva je Allahova knjiga. U njoj je uputa i svjetlo (nur), pa uzmite Allahovu knjigu i čvrsto je se pridržavajte.” – potom je podsticao na pridržavanje Allahove knjige i bodrio na to, potom je rekao: “I moj ehli bejt. Podsjećam vas na Allaha u pogledu mog ehli-bejta! Podsjećam vas na Allaha u pogledu mog ehli-bejta! Podsjećam vas na Allaha u pogledu mog ehli-bejta’ – Pod ehli-bejtom se misli na njegove, sallallahu alejhi ve sellem, supruge, te rodbinu iz porodice Beni Hašim. A značenje je: on podstiče muslimane, opominjući ih Allahom, da prema njegovom ehli-bejtu budu pažljivi, da im čine dobro, da ih ne uznemiravaju, da ih lijepo savjetuju da se drže Istine, da ispunjavaju obaveze prema njima, sve dok se oni (ehli-bejt) pridržavaju njegove, sallallahu alejhi ve sellem, vjere i slijede njegov Šerijat.”[9]

U hadisu, dakle, nema govora o naređivanju da se slijedi ehli-bejt i da im se pokorava, nego se u njemu podstiče na to da se prema njima nakon smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, postupa lijepo i s poštovanjem.

Niko od uleme koja se bavila tumačenjem hadisa, od relevantnih tumača hadisa, nije rekao da ovaj hadis znači da bilo kome od članova Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, porodice pripada posebno mjesto na takav način da je njegovo govor sam po sebi dokaz jednako kao Kur’an ili sunnet, ili, čak, da je preči od sunneta da se slijedi i primjenjuje.

Drugo: Ko je itra i ehli-bejt, i koga od njih smo dužni slijediti

Hipotetički uzevši da je u vjerodostojnim hadisima naređeno slijeđenje ehli-bejta i da se misli baš na slijeđenje njihovih riječi i ponašanja, pitanje je ko su, zapravo, ehli-bejt, i na koga od njih se misli u toj naredbi!

Naime, itra Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nisu samo Alija, Fatima, Hasan i Husejn, radijallahu anhum, i Huejnovi potomci, kako tvrde šiije-isnaašerije. Itra Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, su svi pripadnici porodice Beni Hašim: Abbas i njegovi potomci, Alija i njegovi potomci, Haris ibn Abdulmuttalib i njegovi potomci, svi ostali članovi porodice Beni Abdulmuttalib, i, naravno, supruge Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.[10]

To znači da su Abdullah ibn Abbas i Aiša, radijallahu anhum, među najprečima da se na njih odnosi ta naredba, jer su od najučenijih članova ehli-bejta, i najviše su hadisa prenijeli.

Ironično, oni koji tako zdušno brane tezu da se mora slijediti ehli-bejt, većinu ehli-bejta čak odbijaju priznati kao ehli-bejt, a kamoli još da ih slijede i prihvataju hadise koje su prenijeli. Štaviše, smatraju ih nevjernicima i ponose se ružnim govorom o njima i bjesomučnim mantranjem prokletstva na njih.

Znajući da se svi navedeni ubrajaju u ehli-bejt, logično je zapitati se na koga od njih se misli u toj naredbi  slijeđenju ehli-bejta.

Jesu li to oni od njih koji su bili njegovi ashabi i koji su prenijeli hadise od njega, poput Alije, Hasana, Husejna, Abbasa i njegovog sina Abdullaha, Džafera ibn Ebi Taliba i njegovog sina Abdullaha, Akila ibn Ebi Taliba, Njegovih, sallallahu alejhi ve sellem, supruga? Ili su to Alija i njegovi potomci – i koji su to potomci ako jesu, kad znamo da među samim šiijama postoji razilaženje o imenima imama, pa i danas postoji nekoliko sekti šiija koje se sa isnaašerijama ne slažu ni u pogledu broja ni u pogledu imena imama?

Misli li, se možda, na sve potomke Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, porodice, imajući u vidu da su danas neki od njih sunnije, neki šiije-isnaašerije, neki šiije-zejdije, neki sufije, neki su učeni, a neki neznalice?

Jedini mogući odgovor se krije u razumijevanju naradbe o slijeđenju ehli-bejta u skladu sa predajom u kojoj se naređuje slijeđenje Kur’ana i sunneta – dakle, itra i ehli-bejt,  kako nam je naređeno, a slijedimo one od njih koji su pobožni i učeni, koji rade po Kur’anu i sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Zašto su šiije-isnaašerije bez valjanog dokaza izabrali Aliju i njegovih deset potomaka kao jedine na koje se u hadisu o slijeđenju itre misli?

Treće: Slijeđenje sunneta je u ravni slijeđenja Kur’ana

Već smo govorili kako je slijeđenje sunneta na jednakom stepenu kao i slijeđenje Kur’ana, a u sunnetu je naređeno slijeđenje određenog broja ashaba koji uopće nisu od ehli-bejta, ipak, ehli-sunnet slijeđenje tih osoba nije stavio u istu ravan sa slijeđenjem Kur’ana i sunneta. Naprimjer, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Držite se mog sunneta i sunneta hulefa-i-rašidina”, a hulefa-i-rašidin su, uz Aliju, radijallahu anhu, koji je od ehli-bejta, Ebu Bekr, Omer i Osman, radijallahu anhum. Štaviše, u vjerodostojnom hadisu je eksplicitno naređeno: “Slijedite one poslije mene: Ebu Bekra i Omera!”[11]

Pa ipak, sunije ne smatraju da je slijeđenje Ebu Bekra i Omera, radijallahu anhuma, preče od slijeđenja sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti da je u istoj ravni sa sunnetom, a kamoli sa Kur’anom.

Četvrto: Koga je preče slijediti: Kur’an ili itru/ehli-bejt

Hipotetički gledano, ako je u hadisima naređeno direktno slijeđenje itre/ehli-bejta, koga ćemo slijediti kad oni postupe suprotno Kur’anu? Logično, slijedit ćemo Kur’an, jer u osnovi itra mora slijediti Kur’an. Ali, u Kur’anu je naređeno slijeđenje sunneta:

  • ‘Ako Allaha volite, mene slijedite, pa će i Allah vas voljeti’
  • ‘Što vam Poslanik da to uzmite, a što vam zabrani to ostavite’

Dakle, slijeđenjem Kur’ana, nužno je da itra slijedi i sunnet Allahovog Poslanika, sallalahu alejhi ve sellem, jer inače njihovo slijeđenje Kur’ana neće biti potpuno. Tačnije rečeno, ne mogu se smatrati sljedbenicima Kur’ana, ako ne slijede Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Iz toga proizlazi da ummet treba slijediti itru/ehli-bejt samo ako slijede Kur’an i sunnet, a ako ne slijede Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ne samo da ih ummet ne treba slijediti, nego nije dozvoljeno da ih slijedi. Jer, on je njihov prvak, prvi među njima, njihov velikodostojnik, on je prvi, a oni su iza njega, i  njima čast i poštovanje pripada samo zbog toga što su njegova porodica. Pa, kako razuman čovjek može od prvog i najvažnijeg skrenuti ka onima koji su iza njega, koji su njegovi sljedbenici i koje je, zapravo, uzdigla upravo rodbinska veza s njim, i njima dati prednost na njim!?

Epilog

Rezultat istraživanja su sljedeći zaključci:

  • U različitim verzijama hadisa naređuje se pored Kur’ana, slijeđenje itre kao i slijeđenje sunneta,
  • Islamski učenjaci se razilaze u ocjeni tih hadisa – neki ih smatraju nepouzdanim, a pojedini učenjaci neke od tih hadisa (i sa verzijom koja naređuje slijeđenje itre i sa verzijom koja naređuje slijeđenje sunneta) smatraju pouzdanim i prihvatljivim,
  • Naređen je lijep odnos, ljubav i poštivanje prema itri/ehli-bejtu, a njihovo slijeđenje uslovljeno je time da budu pobožni i učeni, odnosno, da slijede Kur’an i sunnet,
  • Nije tačna tvrdnja onih koji kažu da se u Muslimovom Sahihu nalazi verzija koja naređuje slijeđenje itre/ehli-bejta.

Pogovor

Smatram neophodnim da na kraju ovog istraživanja uputim nekoliko riječi, zapravo savjeta, čitaocu:

Ne dozvolite da vas oni koji su zalutali sa Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, puta, uvjere u svoju zabludu da se u ehli-bejt ubraja samo mali broj njegove, sallallahu alejhi ve sellem, porodice.

Ne dozvolite da vas obmane upornost i samouvjerenost sljedbenika zablude, u dokazivanju da ehli-bejtu pripada veći stepen od onoga koji su im dali Allah, dželle ša’nuhu, i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Odnosno, da im pripada pravo propisivanja u vjeri, da ih je obavezno slijediti bez uslovljavanja time da oni slijede Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i da je njihovo slijeđenje na stepenu slijeđenja Kur’ana i sunneta. Svako razuman je svjestan da mu slijeđenje bilo čijih riječi i djela može donijeti spas samo ako su riječi i djela te osobe u skladu sa Kur’anom i sunnetom.Ničije riječi i ničija djela nisu u ravni s djelima i riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Naša posljednja dova je: hvala Allahu Gospodaru svjetova, i neka je salavat i selam na Poslanika, sallallahu  alejhi ve sellem, njegovu porodicu i ashabe.

 

[1] Bilježi ga Muslim, broj 2408. Hadis prenosi ashab Zejd ibn Erkam, radijallahu anhu.

[2] El-Mufhim li ma eškele min Telhisi kitabi Muslim, 20/51.

[3] Tefsir Ibn Kesir, 7/201.

[4] El-Hašr, 7.

[5] En-Nisa, 80.

[6] Ali Imran, 31.

[7] Mirkatul-mefatih šerhu Miškatil-mesabih, 9/3967.

[8] Medžmuu fetava Ibn Baz, 3/37.

[9] Medžmuu fetava Ibn Baz, 9/34.

[10] Vidjeti: Ibnul-Esir, En-Nihaje fi garibil-hadisi vel-eseri – madde: ajn-ta-ra; Minhadžus-sunnetin-nebevijje, 7/395; Es-Sanani, Et-Tenvir šerhul-Džamiis-sagir, 2/376.

[11] Bilježe ga Tirmizi, broj 3662; Ibn Madže, broj 97; Ahmed, broj 23293. Hasenom (dobrim, prihvatljive vjerodostojnosti) su ga ocijenili Tirmizi; te Ibn Abdilberr u Džamiu bejanil-ilm ve fadlihi, 2/1165; i Ibn Hadžer u djelu Muvafekatuil-heberil-habera, 1/143. Sahihom su ga ocijenili Ibnul-Arabi u djelu El-Avasim minel-kavasim, str. 252; Ibnul-Mulekkin u djelu Šerhul-Buhari, 13/555; i Albani u djelu Sahhu Sunenit-Tirmizi, broj 3662.