Autor: šejh Alevi ibn Abdulkadir es-Sekkaf Prijevod: redakcija www.siizamotvoreno.com Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova. Neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika i poslanika,... Hadisus-sekalejn – hadis o dvije dragocjenosti (prvi dio)

sekalejn 1

Autor: šejh Alevi ibn Abdulkadir es-Sekkaf

Prijevod: redakcija www.siizamotvoreno.com

Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova. Neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika i poslanika, na njegovu časnu porodicu i plemenite ashabe te na sve one koji ih slijede – dobra djela čineći – do Sudnjeg dana.

Hadis o dvije dragocjenosti/vrednote (sekalejn) jedan je od hadisa koje nakon Homeinijeve revolucije šiijska prozelitistička da‘ava rado koristi u svrhu obmanjivanja neukih sunija nudeći im pogrešno tumačenje i iznoseći neosnovane optužbe na račun ehli-sunneta u smislu da ne poštuju ehli-bejt Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i da su skrenuli s njihovog puta. Zbog toga sam odlučio napisati ovu kratku studiju želeći onima koji imaju određene nejasnoće po pitanju ovog hadisa pomoći da otklone te nejasnoće. Studija sadrži tri teme:

  • Verzije teksta i izvod hadisa
  • Značenje hadisa
  • Odgovor na šiijsku zloupotrebu hadisa o dvije vrednote

Verzije teksta i izvod hadisa

U hadisu o dvije vrednote kao druga vrednota uz Kur’an, u nekim verzijama se spominje ehli-bejt Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a u nekima njegov sunnet.

Hadis u kojem se spominje da su dvije vrednote Kur’an i Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, porodica (u arapskom jeziku nazvani ehli-bejt ili itra) prenosi grupa ashaba od kojih su: Alija ibn Ebi Talib, Ebu Seid el-Hudri, Džubejr ibn Mut‘im, Huzejfe ibn Usejd, Zejd ibn Erkam, Zejd ibn Sabit, Abdullah ibn Hantab, Nubejt ibn Šurejt, radijallahu anhum edžme‘in. Isto tako, hadise u kojima se kao vrednota uz Kur’an spominje sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prenose brojni ashabi od kojih su: Omer ibnul-Hattab, Abdullah ibn Omer, Abdullah ibn Abbas, Ebu Hurejre, Ebu Seid el-Hudri, Enes ibn Malik, Abdullah ibn Ebi Nedžih, Urve ibnuz-Zubejr, Amr ibn Avf el-Muzeni, Musa ibn Ukbe, Nadžija ibn Džundub, radijallahu anhum edžme‘in.

U oba slučaja verzije teksta hadisa, odnosno detalji sadržaja, su različiti.

Također, valja znati da se ni jedna od verzija u kojoj se naređuje slijeđenje ili pridržavanje itre ili sunneta, ne nalazi u Buharijinom niti u Muslimovom Sahihu. Ono što Muslim bilježi u svom Sahihu je naredba da se pridržava Kur’ana, a za itru je oporučeno da im se čini dobro i da se prema njima lijepo i s poštovanjem odnosi. Tekst hadisa kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu glasi: “Ostavljam među vama dvije dragocjenosti. Prva je Allahova knjiga. U njoj je uputa i svjetlo (nur), pa se držite Allahove knjige i čvrsto je se prihvatite.” – i nastavio je podsticati i bodriti na pridržavanje Allahove knjige, potom je kazao: “I moju porodicu (ehle bejti). Podsjećam/opominjem vas Allahom (uzekkirukum billahi) na moju porodicu! Podsjećam/opominjem vas Allahom na moju porodicu! Podsjećam/opominjem vas Allahom na moju porodicu!”

Verzije hadisa u kojem se spominje Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, porodica (itra ili ehli-bejt)

Verzije hadisa u kojem se spominje ehli-bejt, ali bez naređivanja ili podsticanja na njihovo slijeđenje, prenosi grupa ashaba od kojih su Alija ibn Ebi Talib[1], Ebu Seid el-Hudri[2], Džabir ibn Abdullah[3], Džubejr ibn Mut‘im[4], Huzejfe ibn Usejd[5], Zejd ibn Erkam[6], Zejd ibn Sabit[7], Abdullah ibn Hantab[8] i Nubejt ibn Šurejt[9], radijallahu anhum edžme‘in. U tekstu hadisa koji oni prenose kaže se: “Allah će vas pitati o dvoje: o Kur’anu i o mojoj itri (porodici).” Međutim, ovim hadisom i njegovim verzijama se neću baviti u ovoj studiji kako ne bih bespotrebno odužio temu, jer se u njemu ne spominje naređenje o slijeđenju.

U verzijama hadisa u kojima se podstiče na slijeđenje ehli-bejta se koristi ili riječ “temesseke” – pridržavati ili “ehaze” – uzeti ili “ittebea” – slijediti. Te verzije prenose se od Alije ibn Ebi Taliba, Zejda ibn Sabita, Zejda ibn Erkama, Džabira ibn Abdullaha i Ebu Seida el-Hudrija, a u nastavku slijede detalji[10]:

  1. Alija ibn Ebi Talib, radijallahu anhu, prenosi hadis: “… ostavio sam među vam ono što, ako ga uzmete (ma in ehaztum bi-hi) nikada nećete zalutati: Allahovu knjigu – jedan njen kraj je u Njegovoj ruci, a drugi u vašim rukama, i članove moje kuće (ehle bejti).”[11]

U lancu prenosilaca je Kesir ibn Zejd. O njegovom stanju učenjaci su rekli:

Ahmed ibn Hanbel je rekao: “Ne vidim u njemu smetnje.” Ibn Mein je kazao: “Nema smetnje u njemu.” Ebu Zura er-Razi je rekao: “Saduk (iskren) je, ali slab (fi-hi lin).” Nesai je o njemu rekao: “Daif – nepouzdan.” Ebu Džafer Et-Taberi je rekao: “Kesir ibn Zejd kod učenjaka je od onih čije predaje se ne prihvataju kao dokaz.” Ibn Hibban je rekao: “Mnogo je griješio (u prenošenju) i unatoč malobrojnosti predaja koje prenosi, ne sviđa mi se uzimanje za dokaz predaja koje prenosi isključivo on.” Ibn Hadžer je kazao: “Saduk (iskren), griješio je (u prenošenju).”[12]

  1. Zejd ibn Sabit, radijallahu anhu, prenosi hadis: “Ostavljam vam nešto, ako ga se budete pridržavali nećete zalutati: Allahovu knjigu i moju itru (porodicu), moj ehli-bejt. Zaista se to dvoje neće razdvojiti sve dok skupa ne dođu kod mene na Havd.”[13]

U lancu prenosilaca nalazi se Jahja ibn Abdulhamid el-Himmani optužen za laganje (u prenošenju hadisa) i druge mahane koje ga čine izrazito nepouzdanim.[14]

  1. Zejd ibn Erkam, radijallahu anhu, prenosi hadis: “Ostavljam nešto, ako ga se budete pridržavali nećete zalutati, a jedno je veće od drugoga: Allahovu knjigu – Njegovo uže protegnuto od neba do Zemlje, i moju itru (porodicu), moj ehli-bejt. To dvoje se neće razdvojiti dok skupa ne dođu kod mene na Havd. Pa, gledajte kako ćete se prema njima odnositi poslije mene.”[15]

U lancu prenosilaca nalazi se Kufljanin Ali ibnul-Munzir. En-Nesai je o njemu kazao: “Potpuni šiija. Povjerljiv.” Ibn Hadžer je kazao: “Iskren. Skrenuo u šiizam.”[16]

U lancu prenosilaca nalazi se i Muhammed ibn Fudajl. Ahmed je kazao: “Naginjao je šiizmu. Bio je dobrog hadisa (hasenul-hadis).” Pouzdanim ga je ocijenio Jahja ibn Meid, a Ibn Hibban ga je spomenuo u svom djelu Es-Sikat (Povjerljivi), pritom kazavši: “Bio je ekstremni šiija.” Ebu Davud je kazao: “Bio je gorljivi šiija.”[17]

U jednoj predaji: “O ljudi, ostavljam vam dvije stvari. Nećete zalutati ako ih budete slijedili. To su Allahova knjiga i moj ehli-bejt, moja itra.”[18]

U lancu prenosilaca se nalazi Muhamed ibn Seleme ibn Kuhejl izrazito nepouzdan prenosilac (vahin).[19]

  1. Džabir ibn Abdullah, radijallahu anhu, prenosi hadis: “O ljudi, ostavio sam vam nešto, ako ga se budete držali nećete zalutati: Allahovu knjigu i moju itru, moj ehli-bejt.”[20]

Tirmizi je kazao: “Hadis je hasen-garib na ovaj način.” Taberani je u El-Mu‘džemul-evsatu kazao: “Ovaj hadis od Džafera ibn Muhammeda ne prenosi niko osim Zejda ibnul-Hasena el-Enmatija.”[21]

O ovom Zejdu su učenjaci kazali:

Ebu Hatim je kazao: “Hadis mu je munker (neprihvatljiv, odbačen).” Zehebi je kazao: “Ocijenjen je nepouzdanim.” Nepouzdanim ga je ocijenio i Ibn Hadžer, također.[22]

  1. Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, prenosi hadis: “Ostavio sam vam nešto, ako ga uzmete nećete nakon mene zalutati – dvije vrednote, jedna je veća od druge: Allahovu knjigu – Njegovo uže protegnuto od neba do Zemlje, i moju itru, moj ehli-bejt. I gle, to dvoje se neće razdvojiti dok skupa ne stignu kod mene na Havd!”[23]

U lancu prenosilaca se nalazi Atijje El-Avfi koji je nepouzdan prenosilac. Nepouzdanim su ga ocijenili Ahmed, Ebu Hatim er-Razi. O njemu je Ibn Hibban je rekao: “Nije dozvoljeno uzimati ga kao dokaz niti zapisivati njegov hadis osim radi iščuđavanja.” Ibn Hadžer je za njega rekao: “Saduk (iskren), mnogo je griješio (u prenošenju hadisa). Bio je šiija i mudellis (obmanjivač u prenošenju hadisa).”[24]

U jednoj predaji: “Ostavio sam među vama nešto, ako ga se budete pridržavali – pa, nećete zalutati: Allahovu knjigu i moj ehli-bejt.”[25]

U lancu prenosilaca nalazi se Ismail ibn Musa, sin Es-Suddijeve kćeri, o kojem Ibn Adi veli: “Kritizirali su ga zbog ekstremnog šiizma, a neki su prenosili od njega njegove predaje.” U Lancu prenosilaca također se nalazi Ebul-Džehhaf Davud ibn Ebi Avf, o kojem Ibn Hadžer kaže: “Saduk, šiija. Griješio je (u prenošenju hadisa).”[26]

U lancu prenosilaca je i Atijje el-Avfi, nepouzdan prenosilac.

A u drugoj predaji: “Ostavljam vam nešto, ako ga se budete pridržavali nežete zalutati nakon mene – jedno je veće od drugog: Allahova knjiga – uže koje je protegnuto od neba do Zemlje, i moju itru, moj ehli-bejt. I to dvoje se neće razdvojiti sve dok skupa ne dođu meni na Havd, pa gledajte kako ćete se prema njima ophoditi poslije mene.”[27]

U lancu prenosilaca nalazi se Atijje el-Avfi, nepouzdan prenosilac i već smo ga spominjali.

Verzije hadisa u kojem se kao dragocjenost (sekal) uz Kur’an spominje sunnet

Verzije hadisa u kojima se naređuje slijeđenje Kur’ana i sunneta, odnosno pridržavanje za njih, također, prenosi grupa časnih ashaba kako smo već spomenuli, a sada ćemo izložiti te verzije:

  1. Omer ibnul-Hattab, radijallahu anhu, prenosi hadis: “Ostavio sam među vama dvije stvari, nećete zalutati nakon njih: Allahovu, dželle ve azze, knjigu i sunnet Njegovog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem.”[28]
  2. Abdullah ibn Omer, radijallahu anhuma, prenosi hadis: “…I neće zapostaviti Allahovu knjigu i sunnet Njegovog Poslanika, a da Allah neće dati da jedni drugima postanu protivnici.”[29]
  3. Abdullah ibn Abbas, radijallahu anhuma, prenosi hadis: “Ostavio sam vam, o ljudi, nešto, ako ga se budete pridržavali nikada nećete zalutati: Allahovu knjigu i sunnet Njegovoga Vjerovjesnika.”[30]
  4. Enes ibn Malik, radijallahu anhu, prenosi hadis: “Ostavio sam među vama nakon mene nešto, ako ga uzmete nećete zalutati: Allahovu knjigu u sunnet vašeg Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem.”[31]

U lancu prenosilaca nalazi se Jezid Er-Rekkaši. O njemu Buhari kaže: “Šu‘be ga je kritizirao.” Ebu Davud prenosi da je Ahmed kazao: “Ne treba zapisivati hadise od Jezida.” Ibn Mein je rekao: “Dobar čovjek, ali mu hadis ne vrijedi.” Ebu Hatim je kazao: “U njegovom hadisu ima slabosti.” Nesai i Hakim su rekli da je metruk. Ibn Adi je rekao: “Prenio je prihvatljive hadise od Enesa i drugih i nadam se da nije loš, jer od njega su prenosili pouzdani prenosioci.” Vidjeti: Tehzibut-Tehzib, 11/271.[32]

  1. Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi hadis: “Zaista sam među vama ostavio dvoje, nakon njih nikada nećete zalutati: Allahovu knjigu i moj sunnet, i to dvoje se neće razdvojiti dok skupa ne dođu meni na Havd.”[33]

U lancu prenosilaca nalazi se Salih Et-Talhi koji je ocijenjen kao nepouzdan prenosilac (daif).[34]

  1. Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, prenosi hadis: “O ljudi, ostavio sam među vama dvije vrednote (sekalejn): Allahovu knjigu i moj sunnet, pa razumijevajte Kur’an putem mog sunneta i nemojte skretati s njega. Zaista, neće vam pogledi biti slijepi, neće vam noge pokleknuti i neće vam ruke okraćati sve dok se to dvoje držite.”[35]

U ovom lancu prenosilaca nalazi se Sejf ibn Omer. Ibn Mein je kazao: “On je nepouzdan (daif) u hadisu.” Ebu Hatim je rekao: “Metruk (neprihvaljiv) u hadisu. Njegovo stanje je slično stanju El-Vakidija.” Ebu Davud je kazao: “Nije ničemu (vrijedan u hadisu).” A Nesai i Darekutni su ga ocijenili kao daif prenosioca.[36]

U hadisu se, također, nalaze Eban ibn Ishak el-Esedi i Es-Sabbah ibn Muhammed, o čijoj pouzdanosti se učenjaci razilaze.[37]

  1. Urve ibnuz-Zubejr, radijallahu anhuma, prenosi hadis: “Ostavio sam među vama nešto, ako ga se čvrsto prihvatite (ma in i‘tesamtum bi-hi) nikada nećete zalutati. To su dvije jasne stvari: Allahova knjiga i sunnet vašeg Vjerovjesnika.”[38]
  2. Abdullah ibn Ebi Nedžih, radijallahu anhu, prenosi hadis: “Ostavio sam vam nešto, ako ga se čvrsto prihvatite, nećete nikada zalutati: Allahovu knjigu i sunnet Njegovog Vjerovjesnika.”[39]
  3. Amr ibn Avf el-Muzeni, radijallahu anhu, prenosi hadis: “Ostavio sam vam dvije stvari, nećete zalutati dok ih se budete pridržavali: Allahovu knjigu i sunnet Njegovog Vjerovjesnika”[40]

U lancu prenosilaca nalaze se Ishak ibn Ibrahim el-Hunejni i Kesir ibn Abdullah ibn Amr ibn Avf, a obojica su nepouzdani (daif) prenosioci.[41]

  1. Musa ibn Ukbe, radijallahu anhu, prenosi hadis: “… nećete nakon njega nikada zalutati. To je jasna stvar: Allahova knjiga i sunnet Njegovog Vjerovjesnika.”[42]
  2. Nadžija ibn Džundub, radijallahu anhu, prenosi hadis: “Ostavio sam vam nešto, ako ga prihvatite, nećete zalutati: Allahovu knjigu i sunnet Njegovog Vjerovjesnika u vašim rukama.” – i jednoj predaji: “Zaista sam vam ostavio: Allahovu knjigu i sunnet Njegovog Vjerovjesnika.”[43]
  3. Imam Malik bilježi da mu je prenesen (belegahu) hadis: “Ostavio sam vam dvije stvari. Nećete zalutati dok ih se budete pridržavali: Allahovu knjigu i sunnet Njegovog Vjerovjesnika.”[44]

Ibn Abdilberr u svom djelu Et-Temhid kaže: “Ovaj hadis je kod islamskih učenjaka mahfuz (sačuvan – u smislu da je ispravnog značenja), rasprostranjen i poznat od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i zbog svoje velike raširenosti gotovo i nema potrebe za lancem prenosilaca.”[45]

Zaključak:

Hadis o dvije vrednote ili dvije vrijednosti/dragocjenosti (hadisus-sekalejn) u različitim verzijama naređuje pridržavanje Kur’ana i sunneta, u nekim verzijama naređuje pridržavanje Kur’ana i itre (poslaničke porodice). Dok se u nekim verzijama naređuje slijeđenje i pridržavanje Kur’ana, a oporučuje lijep odnos i poštovanje prema Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, porodici.

Sagledavajući sve predaje možemo uočiti da su u nekim predajama Kur’an, sunnet i Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, porodica nazvani dragocjenošću/vrednotom (sekal).

Obje verzije hadisa – i ona u kojoj se uz Kur’an spominje itra, i ona u kojoj se uz Kur’an spominje sunnet – prenesene su različitim lancima prenosilaca od kojih su neki daif (nepouzdani), a neki, pak, dobri i prihvatljivi kao dokaz.

Nastavlja se…

2. dio – Značenje hadisa

3. dio – Odgovor na šiijsku zloupotrebu hadisa o dvije dragocjenosti

 

[1] Bilježe ga Bezzar, broj 864; i Ebu Nuajm u Hil‘jetul-evlija, 9/64.

[2] Bilježe ga Ahmed, broj 11119 i 11147; Ebu Ja‘la, broj 1027; Ibn Sad Et-Tabekatul-kubra, 2/194; Ibnul-Džad u svom Musnedu, broj 2711; El-Adžurri u Eš-Šeri‘a, broj 1702; Et-Taberani u El-Mu‘džemul-kebiru, broj 2679, 3/66.

[3] Bilježi ga El-Bagdadi u El-Muttefek vel-mufterek, 2/31.

[4] Bilježi ga Ibn Ebi Asim u Es-Sunne, broj 1465.

[5] Bilježi ga Beki ibn Mahled u El-Havdu vel-Kevser, broj 16; Et-Taberani u El-Mu‘džemu-kebiru, broj 3052 i 2683; i Ebu Nuajm u Hil‘jetul-evlija, 1/355.

[6] Bilježe ga Ahmed u Musnedu, broj 19332; Et-Taberani u El-Mu‘džemul-kebiru, 3/66 i 5/167; El-Bezzar, broj 4325; En-Nesai u Es-Sunenul-kubra, broj 8464; Et-Tahavi u Šerhu Muškilil-asar, broj 1765.

[7] Bilježe ga Ahmed, broj 2618 i 21697; Ibn Ebi Šejbe u Musannefu, broj 32337; i Et-Taberani u El-Mu‘džemul-kebiru, broj 4921, 5/153.

[8] Bilježi ga Et-Taberani, kako se navodi u djelu Medžmeiz-zevaid, 5/198.

[9] Ez-Zehebi je naveo da se nalazi u Nushati Nubejt (Ovo je kratka zbirka hadisa koja se pripisuje ashabu Nubejtu ibn Šurejtu en-Nehaiju, radijallahu anhu, prenosi je njegov praunuk Ahmed ibn Ishak ibn Ibrahim ibn Nubejt ibn Šurejt, a od njega je prenosi el-Lukki. Međutim, i El-Lukki i Ahmed ibn Ishak su nepouzdani prenosioci, a samo djelo Nushatu Nubejt učenjaci smatraju apokrifnim.)

[10] Kako bih izbjegao nepotredno oduživanje teme, spomenut ću samo one dijelove hadisa koji su nam neohodni za razumijevanje teme. (Op. Aut.)

[11] Bilježe ga Ishak ibn Rahuvje (Rahevejh) kako se navodi u djelu Ittihaful-hijeretil-mehera od el-Busirija, 7/210 i Ibn Hadžer el-Askalani u djelu El-Metalibul-alije, 4/252. Hadis, također, bilježi Et-Tahavi u Šerhu muškilil-asar, broj 1760.

[12] Vidjeti: El-Džerhu vet-tadil, 841; Ed-Duafau vel-metrukun, 505: El-Medžruhin, 894; Takribut-Tehzib, 5611; i Tehzibut-Tehzib, 745.

[13] Sened hadisa je daif (nepouzdan). Bilježi ga Abd ibn Humejd u svom Musnedu, broj 240.

[14] Vidjeti: Tehzibut-Tehzib, 399; i Takribut-Tehzib, 7591.

[15] Nepouzdan (daif). Bilježe ga Et-Tirmizi, 3788; El-Fesevi u djelu El-Marifetu vet-tarih, 1/536; Eš-Šedžeri u djelu Tertibul-emali, 738. Tirmizi je hadis ocijenio kao hasen-garib. Imam Ahmed je ovaj hadis ocijenio nepouzdanim (daif). Šejhul-islam Ibn Tejmijje je rekao: “Ahmed je upitan o ovom hadisu, pa ga je ocijenio nepouzdanim (daif), a nepouzdanim su ga ocijenili i drugi učenjaci.” (Minhadžus-sunne, 7/394) Šejh Albani je hadis ocijenio pouzdanim u djelu Sahihu Sunenit-Tirmizi, broj 3788.

[16] Vidjeti: El-Džerhu vet-tadil Ibn Ebi Hatima, broj 1128; Tarkribut-Tehzib Ibn Hadžera, 4803.

[17] Vidjeti: Tehzibul-Kemal, El-Mizzi, 26/297; i Tehzibut-Tehzib, 660.

[18] Sened ovog hadisa je nepouzdan (daif). Bilježe ga Hakim u Mustedreku, broj 4577; Eš-Šedžeri u Tertibul-emali, 712.

[19] Vidjeti: Es-Sikat, Ibn Hibbana, 10505; Mizanul-itidal, Ez-Zehebija, 7614.

[20] Lanac prenosilaca je nepouzdan (daif). Bilježe ga Et-Tirmizi, 3786; i Et-Taberani u El-Mu‘džemul-kebiru, broj 2680, 3/66. Šejh Albani ovaj hadis je ocijenio sahihom u Sahihu Sunenit-Tirmizi, broj 3786.

[21] Vidjeti: El-Mu‘džemul-evsat, 5/89.

[22] Vidjeti: Ibn Ebi Hatim, El-Džerhu vet-tadil, 2533; Ez-Zehebi, El-Kašif, 1731; Ibn Hadžer, Takribut-Tehzib, 2127.

[23] Lanac prenosilaca je nepouzdan (daif). Bilježe ga Ahmed, broj 11578; Ibn Ebi Asim u djelu Es-Sunne, broj 1553; Ebu Ja‘la, broj 1140; Et-Taberaniu El-Mu‘džemul-kebiru, broj 2678, 3/65. El-Begavi u Šerhus-Sunne – i ovaj tekst je iz njegovog djela, broj 3914.

[24] Vidjeti: Ibn Ebi Hatim, El-Džerh vet-tadil, 6/383; Ibn Hibban, El-Medžruhin, 2/176; Ibn Hadžer, Takribut-Tehzib, broj 4616.

[25] Lanac prenosilaca je nepouzdan (daif). Bilježi ga Ahmed u djelu Fadailus-sahabe; broj 170.

[26] Vidjeti: Vidjeti: El-Kamil fid-duafa, 1/529; i Takribut-Tehzib, 1811.

[27] Lanac prenosilaca je nepouzdan (daif). Bilježi ga Tirmizi pod brojem 3788, te kaže: “Hadis je hasen-garib.” U lancu prenosilaca nalazi se Atijje el-Avfi, nepouzdan prenosilac. Šejh el-Albani je hadis ocijenio sahihom (pouzdanim) u Sahihu Sunenit-Tirmizi.

[28] Lanac prenosilaca je nepouzdan (daif). Bilježi ga Bahšel u djelu Tarihu Vasit  str. 50. A u lancu prenosilaca nalazi se nepoznat prenosilac.

[29] Bilježi ga El-Bejheki u Šuabul-iman, broj 3315.

[30] Hadis je sahih. Bilježe ga Hakim u Mustedreku; Mervezi u djelu Es-Sunne, broj 68; Ukajli u Ed-Duafail-Kebir, broj 318, 2/250; i Bejheki u Delailun-nubuvve, 5/449. Hakim je rekao: “Buharija je prihvatao hadisIkrime, a Muslim hadis Ebu Uvejsa. A oko ostalih prenosilaca su saglasni.” El-Munziri je u djelu Et-Tergibu vet-terhib (1/61) kazao: “Osnova hadisa se nalazi u Sahihu.” Ibnul-Mulekkin je hadis ocijenio dobrim u djelu El-Bedrul-munir, 6/693. Lanac prenosilaca sahihom je ocijenio i Ibnul-Kajjim u Tehzibus-Sunen, 7/279. Sahihom ga je ocijenio i Ibnul-Arabi u Ahkamul-Kur’an, 4/250, kao i šejh el-Albani u Sahihut-Tergib, broj 40.

[31] Lanac prenosilaca je nepouzdan. Bilježi ga Ebu Nuajm u Tarihu Asbehan, 1/138.

[32] Vidjeti: Tehzibut-Tehzib, 11/271.

[33] Bilježe ga El-Bezzar – čiju verziju sam i naveo ovdje –, broj 8993; El-Ukajli, Ed-Duafaul-kebir, 2/250; Ibn Adi, El-Kamil fid-Duafa, 4/69; Ed-Darekutni, 4/245; Hakim, broj 4321. Hadis su sahihom ocijenili Ibn Hazm u djelu El-Ihkan fi usulil-ihkam, 2/251; i Albani u Sahihul-Džami‘, broj 3232.

[34] Vidjeti: Ibnul-Kajserani, Zehiretul-Huffaz, 2/1010; Ez-Zehebi, El-Muhezzeb, 8/4105.

[35] Lanac prenosilaca je nepouzdan (daif). Bilježi ga El-Hatib El-Bagdadi u djelu El-Fekihu vel-mutefekkih, 1/275.

[36] Vidjeti Ibn Hadžer, Tehtibut-Tehzib, 4/259.

[37] Vidjeti: Tehzibut-Tehzib, 1/275; Ibn Hibban, El-Medžruhin, 1/413; El-Idžli, Marifetus-sikat, 757; takribut-Tehzib, 2898.

[38] Lanac prenosilaca je nepouzdan (daif). Bilježi ga Ekl-Bejheki u Delailun-Nubuvve, 5/448.

[39] Bilježi ga Et-Taberi u svom Tarihu12/181, sa lancem prenosilaca koji su povjerljivi, osim prenosioca od kojeg je Taberi slušao predaju, a to je Muhammed ibn Humejd er-Razi.

[40] Lanac prenosilaca ovog hadisa je izrazito nepouzdan (daif džidden). Bilježe ga Ibn Abdilberr u djelu Džamiu bejanil-ilmi ve fadlihi, broj 1386; i Eš-Šedžeri u Tertibul-emali, broj 753.

[41] Vidjeti: Ibn Hadžer, Tehzibut-tehzib,1/194 i 8/377.

[42] Bilježi ga El-Bejheki u Delailun-nubuvve, 5/448.

[43] Navodi ga El-Vakidi u djelu El-Megazi, 2/577.

[44] Bilježi ga Malik u djelu El-Muvetta’ kao belag (tj. Da je to doprlo do njega, a ne navodi nikakav lanac prenosilaca.), 2/899.

[45] Ibn Abdilberr, Et-Temhid, 24/331.