Autor: šejh Ihab Uvejdat Prijevod i obrada: Redakcija www.siizamotvoreno.com Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova. Neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika i miljenika... Fenomen laži kod šiija isnaašerija – drugi dio

380px-portrait_of_allamah_majlisi1

Autor: šejh Ihab Uvejdat

Prijevod i obrada: Redakcija www.siizamotvoreno.com

Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova. Neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika i miljenika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, njegovu časnu porodicu i plemenite ashabe.

Najvažnija područja na kojima se manifestira fenomen laži u duodecimalnom šiizmu

Fenomen laži kod duodecimalnih šiija manifestira se u brojnim oblastima i različitim oblicima. Najvažnije su: laganje na Allaha i Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, izmišljanje i laganje na ehli-bejt, potvaranje ashaba, radijallahu anhum i laganje na njih, te laganje u oblasti historijskih događaja, odnosno falsificiranje historije.

Laganje na Allaha i Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem

Ona laž za koju bismo rekli da je obična – jedan je od najvećih grijeha, pa šta tek reći za laganje na Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem?

Da bismo shvatili kolika je opasnost od iznošenja laži na Allaha i Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dovoljno je samo skrenuti pažnju da ova vrsta laži postaje vjera, mimo Allahove vjere, jer se pripisuje upravo Allahu i Njegovom Poslaniku, salallahu alejhi ve sellem, i s obzirom na to prakticira se kao bogougodno djelo, slijeđenje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, veličanje Allaha i ispoljavanje poštovanja prema vjeri. Oni koji izmišljaju laži u vjeri time zamjenjuju Pravi put za zabludu, koji legitimitet daju pripisujući svoje laži i izmišljotine Allahu i Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Otuda je sasvim jasano zašto Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, oštro upozorava na opasnost ove vrste laži. Mugire ibn Šube, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Slagati na mene nije isto kao slagati na nekog drugog (čovjeka). Onaj ko na mene namjerno slaže neka se pripremi za boravak u Vatri.”

Iznošenje laži na Allaha kod duodecimalnih šiija najčešće se pojavljuje u sljedećim domenima:

  • Izmišljanje kur’anskih ajeta i dijelova ajeta, mimo onoga što je Allah objavio Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve selem, u Kur’anu s kojim raspolažemo. Tvrde da pravi Kur’an sadrži 17.000 ajeta (Allahov Kur’an sadrži 6236). Jedna od njihovih gnusnih laži na Allaha po pitanju Kur’ana je i tvrdnja da je Kur’anski tekst iskrivljen i izmijenjen.
  • Izmišljanje da je Allah spustio objavu i njihovim “imamima”. Od tih objava je tzv. Fatimin mushaf.
  • Tumačenje Kur’ana shodno njihovim prohtjevima, da bi takvim krivim tumačenjem obmanjivali neuke mase kako Kur’an potvrđuje njihova devijantna vjerovanja.
  • Laganje na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, također je jedna vrsta laganja na Allaha, dželle šanuhu, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov poslanik kojem On objavljuje vjeru, i on, sallallahu alejhi ve sellem, ne govori po svome hiru, nego samo iznosi ono što mu je Allah objavio

Neki upečatljivi primjeri fenomena laganja na Allaha i Poslanika kod douodecimalnih šiija

Prvo: Tvrdnja da šiizam datira od vremena Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem

Čuveni šiijski autoritet Muhammed Husejn Alu Kašifil-Gita (umro 1373. H.g.) iznio je tvrdnju: “Prvi koji je posijao sjeme šiizma na polju islama je onaj kojem je objavljen Šerijat.”

Ovakav stav nije iznimka ni novina među šiijskim autoritetima. Šejh el-Kummi je još davno ustvrdio: “Prva grupa šiija je grupa Alije ibn Ebi Taliba i nazvani su Alijinim šiijama još u doba Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. Bili su poznati po odanosti njemu (tj. Aliji, radijallahu anhu) i zastupanju stava o njegovom imametu (vođstvu). Od njih su Mikdad ibn Esved el-Kindi, Selman el-Farisi, Ebu Zerr Džundub ibn Džunada el-Gifari i Ammar ibn Jasir el-Mizhedži… Oni su prvi koji su nazvani šiijama u ovom ummetu.”

Šiijski učenjaci koji nastanak šiizma vezuju za Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili Aliju, radijallahu anhu, nemaju za to nikakvog dokaza. Štaviše, dokazi upućuju na suprotno:

  • Abdullah ibn Sebe je udario temelje šiizma. Tvrdnja da šiizam počinje od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, ili od Alija, radijallahu anhu, suprotna je nepobitnim historijski faktima koji potvrđuju da je osnivač šiizma Abdullah ibn Sebe. Iako svoj poziv nije nazvao šiizmom, nepobitna je činjenica da je mnoge temljene dogme šiizma, od kojih su neke prihvaćene kod svih šiija, izmislio upravo on. Sve ostale su nastale kasnije.
  • Alija, radijallahu anhu, suprotstavio se Abdullah ibn Sebeu i prvim zagovornicima šiizma, što definitivno dokazuje da ni on ni Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nisu imali nikakve veze sa nastankom šiizma, osim što kao predmet laži i potvora od strane ideologa šiizma.
  • Brojni šiijski učenjaci, od kojih i sam Kummi čiji smo riječi o nastanku šiizma maloprije citirali, tvrde da je sjeme šiizma prvi zasijao Abdullah ibn Sebe. Kummi kaže: “Abdullah ibn Sebe je bio Židov koji je primio islam. Bio je odan Aliji. U judaizmu je vjerovao da je Juša ibn Nun vesijj Musaov, pa je u islamu ustvrdio isto za Aliju, nakon smrti Allahovog Poslanika. I on je prvi koji je zagovarao obligatnost Alijinog imameta i odricanje od njegovih neprijatelja… i njihovo tekfirenje. Odatle, oni koji nisu šiije tvrde da je judaizam osnova šiizma.”

Ovo priznanje je jasan dokaz da šiizam nije postojao u vrijeme Vjerovjesnika, i da je šiizam izmislio Abdullah ibn Sebe. Simptomatično je da Kummi u djelu El-Mekalat vel-firek iznosi dvije oprečne tvrdnje o nastanku šiizma: jedanput tvrdi da je šiizam nastao u doba Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, drugi put da je sjeme šiizma posijao Abdullah ibn Sebe.

Drugo: Izmišljanje vasijjeta

Dogma vasijjeta je jedna od temeljnih dogmi šiizma i od nje se granaju ostale njihove zablude. Vjerovanje u vasijjet je vjerovanje u to da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izričito oporučio, odnosno, postavio, Aliju, radijallahu anhu, kao svog nasljednika.

Izmišljanje vasijjet je jedna od najvežih potvora šiija-isnaašerija na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.  Šiije-isnaašerije potvorile su Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je za Aliju, radijallahu anhu, rekao: “Ovo je moj brat i moj vesijj i moj halifa (nasljednik) nakon mene, pa ga slušajte i pokoravajte mu se.”

Nakon toga su ustvrdili da su se ashabi složili oko toga da odbace ovaj vasijjet i unište mu svaki trag.

Neki od šiijskih autoriteta otišli su toliko daleko u svojoj laži da su čak ustvrdili da se vasijjet nalazio i u Kur’anu, ali da su ga ashabi izbacili.

Implikacije ovog vjerovanja u vasijjet

Iz vjerovanja u vasijjet onako kako ga predstavljaju i u njega vjeruju duodecimalne šiije proizlazi:

  • Vjerovanje da položaj imama (vođe hilafeta) nije samo politički položaj nego i vjerski stepen – imam postaje osoba kojoj se obavezno mora pokoravati u svemu, a ko ne vjeruje i njihov imamet u smislu vjerskog položaja, onako kako ga izlažu duodecimalne šiije, je nevjernik.
  • Vjerovanje da je Kur’an iskrivljen i da mu nedostaje dio originalnog sadržaja. To je zbog toga što tvrde da je vasijjet spomenut u Kur’anu, a mi ga u njemu ne nalazimo. S druge strane, ako šiijski učenjaci iskreno tvrde da je Kur’an potpun i da mu ništa od originalnog sadržaja ne nedostaje, time bi sami pobili svoje vjerovanje u tekstualni vasijjet i njihova laž bi postala očita. Jer, nije moguće povjerovati da tako važna stvar kao vasijjet, za koji tvrde da bez vjerovanja u njega nije ispravan islam čovjeka, nije spomenut u Kur’anu ni jedan jedini put. Kako je moguće da Allah u Kur’anu spominje neke adabe (bonton), a ne spominje tako važnu stvar kao što je vasijjet? Duodecimalne šiije nemaju na ovo drugog odgovora osim da je Kur’an iskrivljen i skraćen.
  • Vjerovanje da su ashabi postigli konsenzus da sakriju vasijjet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i da ga negiraju i zatru. Ovakvo vjerovanje ulazi u potvaranje Poslanika, sallallahu alejhi ve selem, da nije rekao istinu kad je kazao: “Ovaj ummet se neće usaglasiti u nečemu što je zabluda.” Nasuprot, ovom hadisu, šiije-isnaašerije tvrde da su se njegovi ashabi, ta najbolja generacija koja se ikada pojavila na Zemlji i od koje se neće pojaviti bolja generacija, usaglasili da slijede zabludu.
  • Vjerovanje da su se svi ashabi, osom nekolicine, odmetnuli od vjere jer su oteli Aliji, radijallahu anhu, pravo na hilafet i predali to pravo onima koji ga ne zaslužuju i nemaju pravo na njega. U temeljnim izvorima šiizma nalazimo brojne predaje u kojima otvoreno optužuju ashabe za navedeno.
  • Nepriznavanje legitimiteta nijednom muslimanskom vladaru, osim Alije i Hasana, radijallahu anhuma. O prvoj trojici halifa, časnim ashabima, pravovjernim i upućenim halifama, Ebu Bekru, Omeru i Osmanu, radijallahu anhum, Medžlisi je kazao: “Oni nisu bili ništa drugo do nasilnici, otimači (hilafeta) i otpadnici od vjere. Neka je Allahovo prokletstvo na njih i na sve one koji ih slijede u činjenju nepravde ehli-bejtu, od prvih do posljednjih.”

Pokvarenost i neispravnost ovog vjerovanja je jasna, jer je nemoguće da se ummet usaglasi u tome da slijedi zabludu.

Navodni vasijjet je očita laž i potvora. Ne postoji nikakav pouzdan trag o spomenu vasijeta u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Prvi koji je zagovarao vasijjet, prema priznanju brojnih šiijskih autoriteta (poput Kummija, Keššija, Nevbehtija, Mamikani), je Abdullah ibn Sebe.

U Kur’anu kao ni u vjerodostojno prenesenim hadisima se vasijjet ne spominje ni izdaleka.

Treće: Pripisivanje svojih vjerovanja Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem

U poređenju s predajama koje pripisuju osobama koje smatraju svojim imamima, u šiijskim zbirkama nalazimo malo predaja koje su pripisali Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ali ćemo primijetiti u tim predajama da oni koji su ih izmislili nisu propustili da svoja vjerovanja stave u usta Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Čitajući te potvore na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, stječe se dojam da su šiije koje su preuzele na sebe teret izmišljanja Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, hadisa htjeli predstaviti šiizam kao vjerovanje i praksu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslan samo da dadne legitimitet duodecimalnom šiizmu.

Potvorili su Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je kazao: “Da nisam dostavio tvoj vilajet moja djela bi bila poništena.”

Također su potvorili Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je podsticao muslimane na prakticiranje muta-braka, iako pouzdane predaje navode da ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio. Čak u šiijskim izvorima se navodi ta zabrana, kao što se navodi da su neki od onih koje smatraju svojim imamima pokudili prakticiranje muta-braka.

Izmislili su i da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio o vrijednostima posjete Husejnovom, radijallahu anhu, kaburu.

Ovo su samo neki primjeri.

Uglavnom, njihove laži koje su pripisali Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, služe samo kao pokriće za vjerovanja i propise koje su izmislili.

Izmišljanje i laganje na ehli-bejt

Kako bi svome devijantnom pravcu dali legitimitet, pored pripisivanja Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, svoja vjerovanja, šerijatske propise i moralna načela, šiije-isnaašerije pripisuju osobama za koje tvrde da su njihovi imami. Većinu svojih laži su pripisali upravo tim osobama. Potvore koje su iznijeli na njih vrlo teško je pobrojati, ali na osnovu istraživanja može se zaključiti da se potvore duodecimalnih šiija na ehli-bejt usmjerene u više pravaca odnosno tema, od kojih je najvažnije istaći:

  • Da je Allah u vjeri propisao imamet i imame odredio iz ehli-bejta,
  • Da imami dobijaju objavu od Allaha kao što je dobijaju vjerovjesnici,
  • Da su od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, naslijedili posebno znanje, koje nije otkrio nikome mimo njih,
  • Da je vjerovanje u ono što su im pripisali od vjerovanja, propisa i morala, vadžib (obaveza) bez čijeg ispunjavanja nije ispravan iman, čak i kada se to što im pripisuju direktno suprotstavlja jasnim Kur’anskim ajetima.

Zbog čega su nosioci šiizma bezočno i intenzivno potvarali ehli-bejta i lagali na njih

Vrlo je lahko shvatiti zašto je nosiocima šiizma bilo potrebno da svoje izmišljotine pripišu ehli-bejtu. Šiizam počiva na percepciji da od samog početka islamske misije postoje dva oprečna pravca: pravac ehli-bejta i pravac ashaba. Svoj sektaški pothvat predstavili su kao pravac iza kojeg stoji ehli-bejt, a da bi mu dali legitimitet morali su marljivo raditi na izmišljanju predaja i njihovom pripisivanju ehli-bejtu, naročito osobama za koje tvrde da su im imami.

Implikacije potvora na ehli-bejt

Brojne su implikacije potvora i laži duodecimalnih šiija na članove ehli-bejta, a najvažnije je ukazati na sljedeće:

  • Optuživanje Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, potomaka za nevjerstvo i zastupanje heretičkih vjerovanja. To je zato što su osobama za koje vjeruju da su njihovi imami pripisali vjerovanje u iskrivljenost Kur’ana i i da se Allah predomisli nakon što nešto odredi i objavi da će biti.
  • Vjerovanje u postojanje neprijateljstva i mržnje ostatka ummeta prema ehli-bejtu. Negativne posljedice ovakvog vjerovanja o svim muslimanima nešiijama ne treba ni spominjati.
  • Vjerovanje da su oni (duodecimalne šiije) kao sljedbenici ehli-bejta obavezni da se osvete njihovim neprijateljima za navodne nepravde koje su im učinili. Iz toga proizlazi permanentno gajenje duboke mržnje prema svim muslimanima nešiijama, konstantno spletkaranje protiv njih i nastojanje da ih unište.
  • Odbacivanje predaja koje prenose ashabi, jer su to, po duodecimalnim šiijama, otpadnici od vjere i neprijatelji ehli-bejta.

Potvaranje ashaba, radijallahu anhum, i laganje na njih,

Duodecimalne šiije su svoje podle lažljive jezike usmjerili i na ashabe, radijallahu anhum. Najogavnije i najteže potvore na račun ashaba, radijallahu anhum, su sljedeće:

  • Da su ashabi prevarili Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, deklarirajući se kao iskreni vjernici, a u sebi su krili nevjerstvo.
  • Da su iskrivili Kur’an.
  • Da su odbil vasijjet po kojem je Alija, radijallahu anhu, postavljen za imama i Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, nasljednika.
  • Da su bili neprijatelji ehili-bejta i da su ubili neke od njih.
  • Vjerovanje da ashabi nisu pouzdani i povjerljivi prenosioci. To na način da su izmislili stotine predaja u kojima ashabe predstavljaju kao počinioce velikih grijeha.
  • Potvaranje majke vjernika Aiše, radijallahu anha, da je počinila blud i prevarila Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sa njegovim ashabom. Ovo je jedna od najgnusnijih šiijskih laži vezano za ashabe, radijallahu anhum.

Najznačajnije implikacije ovakvog vjerovanja o ashabima su:

  • Poricanje jasnih Kur’anskih ajeta. To je zato što Kur’an u nekoliko desetina ajeta eksplicitno potvrđuje pravednost, moralni i vjerski kredibilitet ashaba, kao što je potvrdio u suri Nur, da je Aiša, radijallahu anha, nedužna u slučaju potvore za blud, koju su osmislili munafici.
  • Vjerovanje u iskrivljenost Kur’ana.
  • Odbacivanje kompletnog sunneta, jer su ga prenijeli ashabi, radijallahu anhum.
  • Neprijateljstvo i mržnja prema muslimanima nešiijama, jer svi muslimani, osim šiija, gaje ljubav i privrženost prema ashabima, radijallahu anhu.

Falsificiranje historije

Duodecimalne šiije su veliki trudu ulagali u falsificiranje historijskih događaja, odnosno izmišljanje određenih slučajeva i detalja vezanih za poznate historijske događaje, ako bi ukaljali svijetlu historiju islamskog ummeta i predstavili historijske događaje u svjetlu šiijske akide o nevjerstvu i zlu ashaba. Stoga je centralno interesovanje njihovih historičara i pripovjedača historije vezano za izmišljanje slučajeva koji potvrđuju njihovu tezu da su se ashabi i ostali muslimani odmetnuli od vjere i da su uzurpirali hilafet i oteli prava ehli-bejta. Zato nalazimo da brojni falsifikati vezani za historijske događaje predstavljaju muslimane sunije kao grupu koja baštini mržnju i neprijateljstvo prema ehli-bejtu, grupu koja se bori protiv njih i ubija ih, koja im oduzima njihova prava i tako dalje.

Implikacije šiijskog falsificiranja historije su brojne, a najbitnije je istaći sljedeće:

  • Baštinjenje mržnje prema sunijama.
  • Nepriznavanje historije ummeta i, umjesto toga, baštinjenje alternativne historije, historije koja odgovara šiijskom vjerovanju u neprijateljstvo između ashaba i ehli-bejta.
  • Izgradnja šiijskog društva kao zajednice koja je potpuno odvojena od ostatka ummeta, neprijateljski raspoložena prema ostalim muslimanima i u permanentnom sukobu s njima.