Autor: Faruk Hajder Prema viđenju šiija-isnaašerija, ashabi, radijallahu anhu, su otpadnici i nevjernici, osim nekolicine njih. Šiije-isnaašerije ashabe dijele na dvije osnovne kategorije, odnosno,... Ashabi u percepciji šiija-isnaašerija

Ashabi u percepciji šiijaAutor: Faruk Hajder

Prema viđenju šiija-isnaašerija, ashabi, radijallahu anhu, su otpadnici i nevjernici, osim nekolicine njih.

Šiije-isnaašerije ashabe dijele na dvije osnovne kategorije, odnosno, grupe:

Prva grupa su Ebu Bekr, Omer, Osman i ostali ashabi, radijallahu anhum, koji su se složili s njima. To su, u principu, svi ashabi, s tim što šiije izuzimaju nekolicinu i svrstavaju ih u drugu grupu. Ovi ashabi iz prve grupe, prema šiijama, složili su se da otmu hilafet Aliji, radijallahu anhu, stoga ih šiije smatraju otpadnicima od vjere, koji su izdali emanet i pogazili vasijet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, po kojem hilafet i duhovno vođstvo pripada Aliji, radijallahu anhu, i jedanaesterici njegovih potomaka nakon njega.

Druga grupa su Alija, radijallahu anhu, i nekolicina drugih ashaba, za koje šiije tvrde da se nisu slagali sa Ebu Bekrom, Omerom, Osmanom, i ostalim ashabima, radijallahu anhum, i da su ustrajali u slijeđenju vasijeta, odnosno da su se protivili zabludi i skretanju prve navedene grupe. Međutim, među samim šiijskim autoritetima ne postoji saglasnost oko broja i imena tih nekoliko ashaba koji su, milošću rafidijskom, spašeni od “zablude”, iako su uspjeli nadživjeti Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. No, postigli su konsenzus oko tri imena, a to su:

Selman el-Farisi, radijallahu anhu, – spašen zahvaljujući svom perzijskom porijeklu.

Ebu Zerr el-Gifari, radijallahu anhu, – spašen zbog svog iznimnog tumačenja 34. ajeta sure Tevbe. Ebu Zerr, radijallahu anhu, koji je tada živio u Šamu, čiji valija je bio Muavija, radijallahu anhu, gomilanjem imetka je smatrao svaku štednju i čuvanje imetka koji količinski može ispuniti potrebe čovjeka i njegove porodice duže od jednog dana. Njegovo shvatanje ajeta suprotno je shvatanju ostalih ashaba, pa nije prihvatljivo, iako Ebu Zerr, radijallahu anhu, kao mudžtehid, nije grješan. Helem, kako je Ebu Zerr, radijallahu anhu, u Šamu pravio pritisak na bogate da se odreknu svog imetka, te podstrekivao siromašne da taj imetak traže za sebe, to je prijetilo nastanku društvenih nemira, pa ga je Muavija, radijallahu anhu, poslao Osmanu, radijallahu anhu. Halifa Osman, radijallahu anhu, po Ebu Zerrovom, radijallahu anhu, dolasku u Medinu, naredio mu je da ne širi to svoje mišljenje među ljudima i zamolio ga da ostane kod njega u Medinu, da mu bude savjetnik. Ebu Zerr, radijallahu anhu, međutim, zatražio je, a potom i dobio, dozvolu da odseli u Rebzu, pusti kraj, i da tamo nastavi živjeti. Šiije su od ovoga napravile pravu “aferu”, predstavivši slučaj kao protjerivanje Ebu Zerra, radijallahu anhu, zbog toga što je ukazivao na rasipništvo emevijskih vlasti na čelu sa Osmanom, radijallahu anhu. Kao epilog toga, Ebu Zerr, radijallahu anhu, postao je miljenik šiija-isnaašerija.

Mikdad ibn Amr (također, poznat kao Mikdad ibnul-Esved), radijallahu anhu, našao se na šiijskom spisku spašenih ashaba ni kriv ni dužan. Istina, oni mu pripisuju da je prilikom izbora šure bio protivnik Osmana, radijallahu anhu, i da je izjavio kako bi odabiranje Osmana, radijallahu anhu, za halifu predstavljalo nepokornost Allahu, dželle šanuhu.

Primjeri iz temeljne šiijske literature koji prikazuju njihov stav o ashabima

Tako veliki šiijski autoritet el-Kešši navodi da je Ebu Džafer, kojeg smatraju svojim imamom, rekao: “Nakon Vjerovjesnika svi ljudi su se odmetnuli, osim trojice.” – prenosilac je upitao: “Koja su to trojica?” Odgovorio je: “Mikdad ibnul-Esved, Ebu Zerr el-Gifari i Selman el-Farisi. To vam je u riječima Uzvišenog: ‘Muhammed je Allahov Poslanik. Pa, ako bi umro ili ubijen bio, zar biste se vi stopama svojim vratili?!’” (Ma‘rifetu ahbari ridžalil-Kešši, str. 12-13.)

Kešši, također, navodi da je Musa ib Džafer, kojeg smatraju svojim sedmim imamom, kazao: “Na Sudnjem danu glasnik će pozvati: ‘Gdje su drugovi Muhammeda ibn Abdullaha, Allahovog Poslanika, oni koji nakon njega nisu prekršili ono na što su mu se obavezali?’, pa će se pojaviti Selman, Mikdad i Ebu Zerr.” (Ma‘rifetu ahbari ridžalil-Kešši, str. 15.)

El-Kulejni pripisuje Džaferu da je rekao: “Nakon Vjerovjesnika svi ljudi su se odmetnuli, osim trojice.” – prenosilac je upitao: “Koja su to trojica?” Odgovorio je: “Mikdad ibnul-Esved, Ebu Zerr el-Gifari i Selman el-Farisi.” (Revdatul-Kafi, 8/245.)

El-Medžlisi navodi kako je neki štićenik Alije ibnul-Husejna, kazao Aliji ibnul-Husejnu: “Ti imaš pravo na to da te služim! Ali, obavijesti me o Ebu Bekru i Omeru?” Pa mu je odgovorio: “Njih dvojica bili su kafiri (nevjernici), a i onaj koji ih voli je nevjernik, također.” (Hakkul-jekin, 522.)

El-Kummi, pak, u svom Tefsiru tumačeći riječi: “… a zabranjuje vam razvrat, zlo i nevaljalštinu”, kazao je: “Razvrat je Ebu Bekr, zlo je Omer, nevaljalština je Osman.”

El-Medžlisi navodi da je Ebu Džafer kazao: “Kada je umro Allahov Poslanik, svi ljudi su postali pagani (ehlul-džahilijje), osim četverice: Alije, Mikdada, Selmana i Ebu Zerra.” (Biharul-envar, 28/236, Vidjeti: Tefsirul-Ajjaši, 1/199)

Libanac Muhammed Dževad Mugnijje (šiijski šejh, umro 1979.), sažimajući šiijsku percepciju o ashabima piše ovako: “Ashabi su poput ostalih ljudi – među njima je bilo i dobrih i loših, čestitih i i fasika (velikih grješnika, razvratnika).” (Eš-Ši‘a fil-mizan, str 440. Izdanje Daruš-šuruk, Kairo – Bjerut.)

Šiije pod lošima i griješnima podrazumijevaju sve ashabe, osim, nekolicine. U šiijskim djelima, naročito hadiskim, nalazimo na stotine predaja u kojima ashabe Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, psuju, vrijeđaju, tekfire, optužuju i potvaraju za razna zlodjela i grijehe, od čega se čestitom vjerniku diže kosa na glavi.

U ovom kontekstu treba sagledavati i izjave nekih aktera dokumentarene emisije “Suniti, šiti”, koju je u svrhu širenja šiijske propagande u našoj zemlji (vjerovatno skupo naplativši) snimila FTV.

“Allah Uzvišeni u Kur’an-i-kerimu spominje i lažove i licemjere i krivokletnike i zavjerenike i one koji pletu – mreže spletki, i one koji podvaljuju i one koji krivo mjere. Mi smo nekako iz pijeteta prema toj prvoj generaciji, koja je živjela u neposrednom okruženju Allahovog Poslanika, skloni pomisliti da se svi ti negativni atributi odnose na one koji su živjeli poslije Allahovog Poslanika. Ne! U Poslanikovom neposrednom okruženju živjele su sve te kategorije ljudi.”, kaže jedan od njih, dok drugi pojašnjava:

“Ako smo mislili da je doista Allahov Poslanik, alejhis-selam, sa svojom misijom definitivno idealizirao ljudsku zajednicu – tu prvu muslimansku zajednicu, koja nikad neće pući ni po jednom šavu, onda, rekao bih da bi to bio naš jedan neodgovoran i pomalo romantičarski odnos prema tome vremenu.”

Ove izjave, uzevši u obzir ko su ljudi koji su ih izrekli, kao i propagandnu namjenu spomenutog dokumentarca, nisu nimalo naivne. One se takvima mogu činiti samo naivnim i neupućenim muslimanima na ovim prostorima.